Praćka

Praćka je najstarije bacačko oružje za borbu na daljinu. Sastoji se od uzice s kožnatim proširenjem (ležištem) u sredini, u koje se stavlja projektil (kameni ili metalni oblutak). Zavrtjevši praćku nekoliko puta, bacač naglo ispušta jedan kraj uzice i projektil pod utjecajem centrifugalne sile odlijeće velikom brzinom (domet do 200 metara). Posebna vrsta praćke sastojala se od štapa duljine do 1 metra, koji je na kraju imao o kuku ovješeno uže (fustibalus).

U starom vijeku bile su praćkom naoružane čete Egipćana, Asiraca, Grka, Kartažana, Perzijanaca; Rimljani su se služili i praćkom s drvenim rašljama. Poznati su bili praćkari s Balearskih otoka. Upotrebljavali su ju i Franci, Slaveni i druge srednjovjekovne vojske. U Europi se mjestimice održala do 17. stoljeća, a buntovnički pokret u Francuskoj u 17. stoljeću dobio je naziv po praćki (Fronda). Praćkom vješto rukuju i danas mnogi narodi Oceanije, Južne Amerike i sjeverne Afrike. Male praćke raznovrsnih oblika omiljena su dječja igračka.^[1]

Danas praćku najčešće koriste sportaši, a kao oružje koriste je pastiri, ali se spominje još u biblijsko vrijeme, pa sve do srednjeg vijeka. Postoje više različitih modela praćki, a uglavnom se radi o raznoraznim ručnim radovima od različitih materijala. Ta jednostavna naprava može biti napravljena od drvenih ili sličnih rašlji s drškom, te gumene trake koja zatezanjem i naglim puštanjem gume izbacuje streljivo pridržavano tom gumom. Praćka može biti i bez krute drške i rašlji, a može se sastojati od male torbice koja se nalazi između dva duga konopa. Kod ovakvog modela streljivo se izbacuje tako da se stavi u torbicu, a spojeni konopi se zavrte snažnim zamasima oko glave nekoliko puta. U određenom trenutku jedan konop se pusti, čime se izbacuje streljivo.

Dok je streljivo za praćku uobičajen nalazak na arheološkim nalazištima, praćke su veoma rijetke, zbog materijala od koga su izrađene.

Praćka se u Bibliji spominje u borbi između Davida i Golijata, kada pastir David (budući Kralj David), bez oklopa na sebi i naoružan samo praćkom, samo jednim preciznim pogotkom svlada divovskog Filistejskog borca Golijata, s teškim oklopom na sebi.

Ovo je ujedno i najstariji zapis o ovom oružju. Ovaj dio Biblije napisan je oko 1000 godina pr. Kr., a opisuje događaj od nekoliko stoljeća ranije.