Negro je započeo kao junior Brescije dok je s 18 godina prešao u Bolognu u kojoj je debitirao 28. listopada1990. u utakmici Serie A protiv Genove koja je završila bez pogodaka. Tijekom dvije sezone u klubu skupio je gotovo 50 prvenstvenih nastupa s time da je posljednju sezonu proveo u Serie B.
Nakon toga Paolo Negro se vraća u Bresciju za koju je igrao jednu sezonu prije nego što je prešao u Lazio koji mu je obilježio igračku karijeru. U klubu je ubrzo nakon dolaska postao standardni obrambeni igrač a u njemu je proveo 12 godina. Tijekom tog razdoblja bio je nacionalni prvak (2000.), osvojeni su Kup kupova i Superkup Europe (1999.) te nekoliko nacionalnih kupova i Superkupova.
Posljednje dvije profesionalne sezone Negro je proveo u Sieni dok je 2010./11. igrao u niželigašu Cerveteriju.
Od 1991. do 1994. Paolo Negro je bio član talijanske U21 reprezentacije s kojom je 1994. osvojio europsko juniorsko prvenstvo.
Za seniorsku momčad je debitirao 16. studenog1994. u kvalifikacijskoj utakmici protiv Hrvatske za EURO 1996. Italija je tu utakmicu igranu u Palermu izgubila s 2:1.
U prosincu 2010. Paolo Negro je postao trener niželigaša Cerveterija[1] kojeg je vodio svega tri mjeseca nakon čega je otpušten zbog loših rezultata.[2] Tijekom siječnja 2012. imenovan je za trenera Zagarola iz Serie D.[3] Kako bi stekao trenersku licencu UEFE, Paolo Negro je 10. prosinca2012. počeo pohađati trenerski tečaj.[4]
Italija
Italija
