Stijepo Mijović Kočan

Stijepo Mijović Kočan
Puno ime	Stijepo Mijović Kočan
Rođenje	14. travnja 1940., Đurinići u Konavlima, Hrvatska
Književne vrste	poezija
	Portal o životopisima

Stijepo Mijović Kočan (Đurinići u Konavlima, 14. travnja 1940.)^[1] hrvatski književnik, pjesnik, putopisac, scenarist i redatelj.

Životopis

Doktorirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine disertacijom "Pjesništvo Josipa Pupačića".^[2] Uz književni (preko 20 zbirki pjesama), novinarski i prosvjetni rad, profesionalni je filmski redatelj te je, najviše za televiziju, ostvario desetke dokumentarnih, obrazovnih, feljtonističkih i igranih filmova (Posljednji klačinar, serija Život, a ne film, Prevlaka, ćaćina tamburica, kasnije istoimena knjiga, čime je započeo ciklus Moja priča o Hrvatskoj, Pređi rijeku ako možeš, scenarij, Baka Bijela, režija i scenarij, tv-drame Daksa, otok bumerang, Konavle kultura kamena itd.). uz dvije fonografske režije, prema vlastitim prilagodbama Ilirae lira (LP hrvatskog narodnog preporoda) te Gundulićeva Dubravka. Pokretač je Konavoskoga zbornika (1982.), za što je prethodno valjalo osnovati Konavle, društvo za znanstvene i kulturne djelatnosti, s nekim drugim intelektualcima iz Konavala, da bi se zbornik i monografija mogli tiskati kao stanovit odgovor velikosrpskom svojatanju (vidi: Jovan Vukmanović, Konavli, SANU, 1980). Član Matice hrvatske od 1966., jedan od njezinih obnovitelja i član Upravnog odbora 1990. godine. Predavao je na sve tri razine obrazovanja: u osnovnom, srednjem i visokom školstvu. Jedan je od pionira hrvatskoga tv novinarstva.^[3]

Obiteljski život

Stijepo Mijović Kočan otac je poznatog hrvatskog novinara Marcela Holjevca Kočana.

Djela

Nepotpun popis

Ispovjedaonica, Mladost, Zagreb, 1969.
Ja odozdo, Odbor Matice hrvatske Čakovec, Čakovec, 1970.
Ta riječ, August Cesarec, Zagreb, 1974.
Izravno u stroj, Znanje, Zagreb, 1981.
Kronike, kritike, jezik, Školske novine, Zagreb, 1988.
Josip Pupačić u književnosti i novinarstvu, Školske novine, Zagreb, 1998.
Sic transit, Matica hrvatska, Zagreb, 2002.
Ulovljen u jeziku, Stajergraf, Zagreb, 2005.
S Talijom nakon predstave: izbor iz kazališnih kritika, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 2010.
Sin otac sin, Alfa, Zagreb, 2015.
Sedmoglasje, odjednom i djed i dijete (izbor pjesama), Matica hrvatska, 2016.
Bože moj : promišljanja (2022.)^[4]

Nagrade i priznanja

2022.: Nagrada Antun Branko Šimić, za zbirku lirske proze Bože moj ^[5]

Izvori

↑ Sic transit, U Kini i drugdje Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. kolovoza 2007. (Wayback Machine), matica.hr, pristupljeno 31. prosinca 2011.
↑ ffzg.hr, pristupljeno 31. prosinca 2011.
↑ Hrvatski glasnik, tjednik Hrvata u Mađarskoj, Budimpešta, 11. svibnja 2006., str. 8
↑ Stijepo Mijović Kočan, Bože moj : promišljanja, Alfa, Zagreb, 2022. (202 str.), ISBN 9789533644127
↑ Odluka o dodjeli Godišnje književne nagrade „Antun Branko Šimić“ 2022., dhkhb.org, objavljeno 29. travnja 2022., pristupljeno i arhivirano 30. travnja 2022.

Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Matice hrvatske (http://www.matica.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Matica hrvatska.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Vanjske poveznice

Mrežna mjesta

Mijović Kočan, Stijepo, Hrvatska opća enciklopedija
Stijepo Mijović Kočan, na stranicama Društva hrvatskih književnika

[1] Sic transit, U Kini i drugdje Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. kolovoza 2007. (Wayback Machine), matica.hr, pristupljeno 31. prosinca 2011.

[2] zg.hr, pristupljeno 31. prosinca 2011.

[3] Hrvatski glasnik, tjednik Hrvata u Mađarskoj, Budimpešta, 11. svibnja 2006., str. 8

[4] Stijepo Mijović Kočan, Bože moj : promišljanja, Alfa, Zagreb, 2022. (202 str.), ISBN 9789533644127

[5] Odluka o dodjeli Godišnje književne nagrade „Antun Branko Šimić“ 2022., dhkhb.org, objavljeno 29. travnja 2022., pristupljeno i arhivirano 30. travnja 2022.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]