Samuilo

Samuilo
Samuilo
	Rekonstrukcija lica na temelju ostataka
	car Bugarske
Vladavina	997. – 6. listopada 1014.
Prethodnik	Roman Bugarski
Nasljednik	Gavril Radomir
Supruga	Agata
Djeca	Gavril Radomir, Miroslava
Dinastija	Komitopuli
Otac	Nikola
Majka	Ripisima
Smrt	6. listopada 1014.
Pokop	otok sv. Ahilej u jezeru Mala Prespa
Vjera	Bugarska pravoslavna Crkva

Samuilo (bugarski: Самуил, crkvenoslavenski: Самоилъ) bio je car Prvog Bugarskog Carstva od 997. do 6. listopada 1014.^[1] Sin je brsjačkog kneza Nikole Komitopula i Ripisime. Brat je Davidov, Mojsijev i Aronov. Premda brsjačkog podrijetla razni autori proglasili su ga bugarskim carem^[2] iz vladarske dinastije Komitopula.

Samuilova žena je bila Agata, neznanog podrijetla, s kojom je imao sina Gavrila Radomira te kćeri Teodoru Kosaru (kasnije se udala za dukljanskog vladara Vladimira) i Miroslavu.

Bugarsko Carstvo^[3] (također u povijesnoj znanosti nazivano i kao Zapadnobugarsko Carstvo)^[4] bilo je na vrhuncu po veličini i moći za vrijeme njegovog vladanja, po čemu ga se najčešće u Sjevernoj Makedoniji i naziva – Samuilovo Carstvo.

Od 977. do 997., Samuilo je bio zapovjednik za cara Romana iz kuće Krum, drugog preživjelog sina cara Petra I.

Samuilo je vladao je od 997. do 6. listopada 1014. U tom je razdoblju vodio ratove protiv Bizanta, Ugarske (u Srijemu), Kijevske Rusije (u istočnom Podunavlju) i Hrvatske, gdje je njegova vojska napredovala sve do Zadra, ali se nakon toga povukla. Dva mjeseca nakon poraza u bitki na Belasici 1014. godine, kada je vidio svoju oslijepljenu vojsku, doživio je srčani udar. Na vlasti ga je naslijedio njegov sin Gavril Radomir.

Prema navodima Ivana Skilice, Samuilov potomak po ženskoj lozi bio je dukljanski veliki knez Mihailo, „vladar onih koji se zovu Hrvati”, zbog čega su ga bugarski ustanici u Ustanku Jurja Vojteha pozvali u pomoć i zamolili da im njegov sin bude vladar.^[5]

Vidi još

Samuilov natpis

Izvori

↑ A History of the Byzantine state and society, Warren Treadgold, Stanford University Press, 1997, ISBN 0804726302, p. 871.
↑ Vidi:
• Ulf Brunnbauer Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. veljače 2012. (Wayback Machine), Drevna nacionalnost i vjekovna borba za državnost: historiografski mitovi u Republici Makedoniji (BJRM) Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. prosinca 2014. (Wayback Machine), u zborniku: Historijski mitovi na Balkanu : zbornik radova, Institut za istoriju, Sarajevo, 2003., ISBN 9958-9642-1-X, (COBISS.SR)
»Postojeća nauka smatra Samuilovu državu bugarskom, što je pretpostavka koja ima oslonca u primarnih izvorima: bizantijski autori zovu je 'Bugarska' a njen živalj 'Bugari'. Samuil je sebe smatrao vladarom 'Bugara', a ne 'Makedonaca'. Bizantijski car Vasilije II, koji je zadao strašan poraz Samuilovim snagama 1014. godine, zaslužio je epitaf 'bugarski koljač'.«
• Tibor D. Živković, „Pohod bugarskog cara Samuila na Dalmaciju” Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. kolovoza 2011. (Wayback Machine), Istorijski časopis, br. 49., SANU – Historijski institut, Beograd, 2002., str. 9. – 25.

• Srđan Pirivatrić, Samuilova država: Obim i karakter, Vizantološki institut Srpske akademije nauke i umetnosti, Posebna izdanja, Knjiga 21, Beograd, 1997., str. 133. – 144.

• Ivo Banac, The National Question in Yugoslavia : origins, history, politics, 2. izd. (2nd ed.), Cornell University Press, Ithaca, 1988., ISBN 0-8014-9493-1, „The Macedoine”
»Both the Greeks and the Bulgars could claim far deeper roots than the Serbs, pointing to Macedonia's place in Byzantine and medieval Bulgarian empires long before Serbian conquest (the Bulgar periods were roughly from Presian to Samuil's successors, 836 – 1018, and again in intervals during the Second Bulgarian empire, about 1197 – 1246, 1257 – 1277).«
• Steven Runciman, A history of the First Bulgarian Empire, Knjiga 3. The Two Eagles, Poglavlje III: The end of an empire, G. Bell and Sons, London, 1930., (COBISS.SR)
»In the west of Bulgaria, at the time of the Russian invasions, there lived a count or provincial governor called Nicholas. By his wife Rhipsimé he had four sons, whom he named David, Moses, Aaron, and Samuel; to the world they were collectively known as the Comitopuli, the Count’s children. Of what province Nicholas was governor we do not know, nor when he died. By the time of the abdication of Tsar Boris, his sons had succeeded to his influence; and to them the Western Bulgarians looked to preserve their independence.«
• Барбара Йелавич, История на Балканите, Т. 1: XVIII-XIX век, науч. ред. Милен Куманов; прев., ред. Мирела Христова, 2. изд., ИК Амат-АХ, София, 2012., ISBN 978-954-9877-27-4 (т. 1), str. 32.; Barbara Jelavich, History of the Balkans, Vol. 1., Eighteenth and nineteenth centuries, Cambridge University Press, Cambridge − New York − Melbourne, 1999., ISBN 0-521-27458-3, ISBN 0-521-25249-0, (COBISS.SR), str. 32.; Barbara Jelavich, Istorija na Balkanite, Sv. 1.: XVIII − XIX st., znanst. redakcija: Milen Kumanov; prevela i priredila Mirela Hristova, 2. izd., IK Amat-AH, Sofija, 2012., ISBN 978-954-9877-27-4 (Sv. 1.), str. 32.

• Ф. И. Успенский (Успенский, Фёдор Иванович), История Византийской империи: Период Македонской династии : 867-1057, "Мысль", Москва, 1997., ISBN 5-244-00873-0, Глава XXI "Начало войны с Болгарией" (стр. 397. − 407.), Глава XXIII Греко-болгарская война. Подчинение Болгарии" (стр. 415. − 429.); F’odor Ivanovič Uspenskij, Istorija Vizantijskoj imperii: Period Makedonskoj dinastii (867. – 1057.), Mysl’, Moskva, 1997., Poglavlje 21.: „Načalo vojny s Bolgariej”, str. 397 – 407.; Poglavlje 23.: „Greko-bolgarskaja vojna. Podčinenie Bolgarii” str. 415. − 429.
• Lav Đakon (1988). „Povijest”. Izdavačka kuća „Nauka”. Moskva. (Komentari: М. R. Razumova i S. А. Ivanova). str. 220
• Litavrin, Gennady G. Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. srpnja 2010. (Wayback Machine) (1985). „Раннефеодальные государства на Балканах VI-XII вв.”, Akademija nauka SSSR-a. Institut za istraživanje Slavena i Balkana. Moskva. Izdavačka kuća „Nauka”. Poglavlje 4. „Formiranje i razvoj Bugarske feudalne države (kraj 7. st. – početak 11. st.)”. (Posljednji period povijesti prvog Bugarskog Carstva). str. 178. – 181.
• V. Gorin Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. lipnja 2009. (Wayback Machine) (1999). Državno sveučilište u Moskvi. „Osvajanje bugarskog Bizantijuma (kraj 10. st. – početak 11. st.)” (u ruskoj kronografiji). „Makedonija – Problemi povijesti i kulture”. Institut za istraživanje Slavena. Ruska Akademija znanosti. Moskva
• I. I. Kaliganov (1999). Institut za istraživanje Slavena. RAN. „Refleksije na makedonski dio paleo-Bugarske”. „Makedonija – Problemi povijesti i kulture”. Institut za istraživanje Slavena. Ruska Akademija znanosti. Moskva
• Dimitri Obolensky. „Bizantijum i Slaveni” (1994). St. Vladimir's Seminary Press. str. 322

• „Ljetopis popa Dukljanina” Poglavlje 33.
»U to vrijeme u bugarskom narodu se uzdignu neki Samuil, koji je zapovijedio da ga zovu carem, i vodio je mnogo ratova protiv Grka, koje izbači iz čitave Bugarske, tako da u njegovo vrijeme oni nijesu više smjeli da se približe toj strani.«
• Ivan Skilica. „Bitka na Belasici 29. srpnja 1014.” Synopsis Historion
↑ Runciman, Steven (1930). „A history of the First Bulgarian Empire”. London. str. 217 – 272
↑ Irechek Constantine (1978). „Povijest od Bugara”. Sofija. str. 216 – 233
↑ Dominik Mandić (1972). „Crvena Hrvatska u svjetlu povijesnih izvora”. ZIRAL. str. 166 – 167

Vanjske poveznice

Nedovršeni članak Samuilo koji govori o vladaru treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

[1] A History of the Byzantine state and society, Warren Treadgold, Stanford University Press, 1997, ISBN 0804726302, p. 871.

[2] Vidi:
• Ulf Brunnbauer Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. veljače 2012. (Wayback Machine), Drevna nacionalnost i vjekovna borba za državnost: historiografski mitovi u Republici Makedoniji (BJRM) Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. prosinca 2014. (Wayback Machine), u zborniku: Historijski mitovi na Balkanu : zbornik radova, Institut za istoriju, Sarajevo, 2003., ISBN 9958-9642-1-X, (COBISS.SR)
»Postojeća nauka smatra Samuilovu državu bugarskom, što je pretpostavka koja ima oslonca u primarnih izvorima: bizantijski autori zovu je 'Bugarska' a njen živalj 'Bugari'. Samuil je sebe smatrao vladarom 'Bugara', a ne 'Makedonaca'. Bizantijski car Vasilije II, koji je zadao strašan poraz Samuilovim snagama 1014. godine, zaslužio je epitaf 'bugarski koljač'.«
• Tibor D. Živković, „Pohod bugarskog cara Samuila na Dalmaciju” Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. kolovoza 2011. (Wayback Machine), Istorijski časopis, br. 49., SANU – Historijski institut, Beograd, 2002., str. 9. – 25.

• Srđan Pirivatrić, Samuilova država: Obim i karakter, Vizantološki institut Srpske akademije nauke i umetnosti, Posebna izdanja, Knjiga 21, Beograd, 1997., str. 133. – 144.

• Ivo Banac, The National Question in Yugoslavia : origins, history, politics, 2. izd. (2nd ed.), Cornell University Press, Ithaca, 1988., ISBN 0-8014-9493-1, „The Macedoine”
»Both the Greeks and the Bulgars could claim far deeper roots than the Serbs, pointing to Macedonia's place in Byzantine and medieval Bulgarian empires long before Serbian conquest (the Bulgar periods were roughly from Presian to Samuil's successors, 836 – 1018, and again in intervals during the Second Bulgarian empire, about 1197 – 1246, 1257 – 1277).«
• Steven Runciman, A history of the First Bulgarian Empire, Knjiga 3. The Two Eagles, Poglavlje III: The end of an empire, G. Bell and Sons, London, 1930., (COBISS.SR)
»In the west of Bulgaria, at the time of the Russian invasions, there lived a count or provincial governor called Nicholas. By his wife Rhipsimé he had four sons, whom he named David, Moses, Aaron, and Samuel; to the world they were collectively known as the Comitopuli, the Count’s children. Of what province Nicholas was governor we do not know, nor when he died. By the time of the abdication of Tsar Boris, his sons had succeeded to his influence; and to them the Western Bulgarians looked to preserve their independence.«
• Барбара Йелавич, История на Балканите, Т. 1: XVIII-XIX век, науч. ред. Милен Куманов; прев., ред. Мирела Христова, 2. изд., ИК Амат-АХ, София, 2012., ISBN 978-954-9877-27-4 (т. 1), str. 32.; Barbara Jelavich, History of the Balkans, Vol. 1., Eighteenth and nineteenth centuries, Cambridge University Press, Cambridge − New York − Melbourne, 1999., ISBN 0-521-27458-3, ISBN 0-521-25249-0, (COBISS.SR), str. 32.; Barbara Jelavich, Istorija na Balkanite, Sv. 1.: XVIII − XIX st., znanst. redakcija: Milen Kumanov; prevela i priredila Mirela Hristova, 2. izd., IK Amat-AH, Sofija, 2012., ISBN 978-954-9877-27-4 (Sv. 1.), str. 32.

• Ф. И. Успенский (Успенский, Фёдор Иванович), История Византийской империи: Период Македонской династии : 867-1057, "Мысль", Москва, 1997., ISBN 5-244-00873-0, Глава XXI "Начало войны с Болгарией" (стр. 397. − 407.), Глава XXIII Греко-болгарская война. Подчинение Болгарии" (стр. 415. − 429.); F’odor Ivanovič Uspenskij, Istorija Vizantijskoj imperii: Period Makedonskoj dinastii (867. – 1057.), Mysl’, Moskva, 1997., Poglavlje 21.: „Načalo vojny s Bolgariej”, str. 397 – 407.; Poglavlje 23.: „Greko-bolgarskaja vojna. Podčinenie Bolgarii” str. 415. − 429.
• Lav Đakon (1988). „Povijest”. Izdavačka kuća „Nauka”. Moskva. (Komentari: М. R. Razumova i S. А. Ivanova). str. 220
• Litavrin, Gennady G. Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. srpnja 2010. (Wayback Machine) (1985). „Раннефеодальные государства на Балканах VI-XII вв.”, Akademija nauka SSSR-a. Institut za istraživanje Slavena i Balkana. Moskva. Izdavačka kuća „Nauka”. Poglavlje 4. „Formiranje i razvoj Bugarske feudalne države (kraj 7. st. – početak 11. st.)”. (Posljednji period povijesti prvog Bugarskog Carstva). str. 178. – 181.
• V. Gorin Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. lipnja 2009. (Wayback Machine) (1999). Državno sveučilište u Moskvi. „Osvajanje bugarskog Bizantijuma (kraj 10. st. – početak 11. st.)” (u ruskoj kronografiji). „Makedonija – Problemi povijesti i kulture”. Institut za istraživanje Slavena. Ruska Akademija znanosti. Moskva
• I. I. Kaliganov (1999). Institut za istraživanje Slavena. RAN. „Refleksije na makedonski dio paleo-Bugarske”. „Makedonija – Problemi povijesti i kulture”. Institut za istraživanje Slavena. Ruska Akademija znanosti. Moskva
• Dimitri Obolensky. „Bizantijum i Slaveni” (1994). St. Vladimir's Seminary Press. str. 322

• „Ljetopis popa Dukljanina” Poglavlje 33.
»U to vrijeme u bugarskom narodu se uzdignu neki Samuil, koji je zapovijedio da ga zovu carem, i vodio je mnogo ratova protiv Grka, koje izbači iz čitave Bugarske, tako da u njegovo vrijeme oni nijesu više smjeli da se približe toj strani.«
• Ivan Skilica. „Bitka na Belasici 29. srpnja 1014.” Synopsis Historion

[3] Runciman, Steven (1930). „A history of the First Bulgarian Empire”. London. str. 217 – 272

[4] Irechek Constantine (1978). „Povijest od Bugara”. Sofija. str. 216 – 233

[5] Dominik Mandić (1972). „Crvena Hrvatska u svjetlu povijesnih izvora”. ZIRAL. str. 166 – 167

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]