Ivo Banac
| Ivo Banac | |
 | |
| Rođenje | 1. ožujka 1947. Dubrovnik |
|---|---|
| Smrt | 30. lipnja 2020. Zagreb |
| Polje | povijest |
| Alma mater | Sveučilište Fordham Sveučilište Stanford |
| Portal o životopisima | |
Ivo Banac (Dubrovnik, 1. ožujka 1947. – Zagreb, 30. lipnja 2020.), bio je hrvatski povjesničar, pisac i političar, predsjednik Liberalne stranke.[1]
Ivo Banac rodio se u Dubrovniku 1947. godine. Ime je dobio po djedu,[2] koji je u Janjini bio općinski liječnik i koji je na Pelješcu, vjeruje se, utjecao na srpskokatoličko raspoloženje.[3] Godine 1959., s majkom emigrira u SAD, kako bi se obitelj opet ujedinila (otac je otišao u SAD 1947. godine).[4] U New Yorku pohađa gimnaziju Loyola, a potom studira i diplomira (1969.) na Sveučilištu Fordham. Magistrirao je (1971.) i doktorirao (1975.) na poslijediplomskom studiju iz povijesti na Sveučilištu Stanford, Kalifornija.[5] Od 1977. do 2009. godine predavao je povijest Istočne i Jugoistočne Europe na Sveučilištu Yale, New Haven, Connecticut, gdje je umirovljen kao profesor emeritus na katedri vezanoj uz posebnu zakladu koja nosi ime Bradford Durfee.[4][6] Od 1994. do 1999. godine također je djelovao kao redoviti profesor povijesti na katedri vezanoj uz posebnu zakladu na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti (University Professor),[5] gdje je upravljao i Institutom za Jugoistočnu Europu. Od 2008. godine redoviti je profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a od 1990. godine dopisni član HAZU.
Preminuo je 30. lipnja 2020. godine, nakon teške bolesti.[7] Ispraćen je na groblju sv. Mihajla u Dubrovniku, 6. srpnja 2020. godine.[8]
U siječnju 2003. godine, na 3. redovitom izbornom saboru Liberalne stranke (LS), izabran je za predsjednika stranke, pobijedivši u drugom krugu dotadašnjeg predsjednika Zlatka Kramarića.[9] Banac se zalagao za ujedinjenje stranke s HNS-om i Liberalnim demokratima.[10] Bio je predsjednik Liberalne stranke do 2005. godine, kada vodstvo stranke preuzima Zlatko Kramarić, nakon čega Banac napušta stranku.[11]
- The National Question in Yugoslavia: Origins, History, Politics, Cornell University Press, Ithaca, 1984. (Hrvatsko izd. Nacionalno pitanje u Jugoslaviji: porijeklo, povijest, politika, Globus, Zagreb, 1988., Durieux, Zagreb, 1995.)
- With Stalin Against Tito: Cominformist Splits in Yugoslav Communism, Cornell University Press, Ithaca, 1984. (Hrvatsko izd. Sa Staljinom protiv Tita: informbiroovski rascjepi u jugoslavenskom komunističkom pokretu, Globus, Zagreb, 1990.)
- Grbovi: biljezi identiteta, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1991.
- Hrvatsko jezično pitanje, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 1991.
- Dubrovački eseji, Matica hrvatska, Dubrovnik, 1992.
- Protiv straha: članci, izjave i javni nastupi, 1987. – 1992., Slon d.o.o., Zagreb, 1992.
- Cijena Bosne: članci, izjave i javni nastupi, 1992. – 1993., Europa danas, Zagreb, 1994. (2. prošireno izdanje, Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca i Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1996.)
- Srbi u Hrvatskoj jučer, danas, sutra, (urednik), Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava, Zagreb, 1998.
- Raspad Jugoslavije: eseji o nacionalizmu i nacionalnim sukobima, Durieux, Zagreb, 2001.
- Protiv Močvare, Buybook, Sarajevo, 2003.
- Acta turcarum: zapisi s putovanja po Turskoj, Durieux, Zagreb, 2006.
- Hrvati i crkva: kratka povijest hrvatskog katoličanstva u modernosti, Profil knjiga/Svjetlo Riječi, Zagreb/Sarajevo, 2013.
- 1984.: Nagrada Wayne S. Vucinich (za najbolju sjevernoameričku knjigu iz područja rusko i istočnoeuropskih studija objavljenu 1984. godine: The National Question in Yugoslavia: Origins, History, Politics)[12]
- 1990.: Nagrada Josip Juraj Strossmayer (za najbolju knjigu iz društvenih znanosti objavljenu u Hrvatskoj 1990. godine: Sa Staljinom protiv Tita: Informbirovski rascjepi u jugoslavenskom komunističkom pokretu)[12]
| „ | Hrvatska i Banac razumijevali su se mnogo lošije nego Banac i Amerika. Dok je Amerika otvorila vrata jugoslavenskom emigrantu i klasnom neprijatelju, omogućivši mu da postane relevantni tumač suvremene jugoslavenske i hrvatske povijesti, nove-stare hrvatske elite u posljednjih su tridesetak godina nastojale zatvoriti baš sva vrata renomiranom profesoru s Yalea, koji je svojim znanjem i iskustvom ustrajno i do samoga kraja nastojao promijeniti hrvatski politički, društveni i nadasve znanstveni život. | ” |
- ↑ Marinko Jurasić. 30. lipnja 2020. Oštar polemičar, često neočekivanog stava. Večernji list. Pristupljeno 6. lipnja 2024.
- ↑ Preminuo dr Ivo Banac. dubrovnikinsider.hr. 30. lipnja 2020. Pristupljeno 25. siječnja 2023.
- ↑ Tolja, Nikola. 2011. Dubrovački Srbi katolici - istine i zablude, str. 376. Dubrovnik
- ↑ a b Nacional: Ivo Banac - Američki profesor protiv balkanskih političara Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. listopada 2013. (Wayback Machine) Preuzeto 11. svibnja 2011.
- ↑ a b Odsjek za povijest - Filozofski fakultet u Zagrebu: dr. sc. Banac, Ivo, redoviti profesor Preuzeto 11. svibnja 2011.
- ↑ (engl.) Ivo Banac, Bradford Durfee Professor of History Emeritus Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. kolovoza 2010. (Wayback Machine) Preuzeto 11. svibnja 2011.
- ↑ Nakon teške bolesti u Zagrebu je preminuo povjesničar Ivo Banac, dnevnik.hr, pristupljeno 30. lipnja 2020.
- ↑ Pandža, Zvonimir Uz ‘Amazing Grace’ na posljednji je počinak ispraćen dr. sc. Ivo Banac Dulist, 6. srpnja 2020.
- ↑ Ivo Banac novi predsjednik Liberalne stranke (index.hr)
- ↑ Slobodna Dalmacija Zvonimir Krstulović: Za predsjednika LS-a izabran Zlatko Benašić, 24. listopada 2004. (pristupljeno 30. travnja 2016.)
- ↑ Ivo Banac napustio LS (index.hr)
- ↑ a b c Ivo Banac - Nagrade i priznanja Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. travnja 2012. (Wayback Machine) Preuzeto 11. svibnja 2011.
- ↑ (boš.) Oslobođenje, br. 20. 739, str. 3, 27/10/2004, Odlukom Gradskog vijeća Ivo Banac počasni građanin Sarajeva Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. travnja 2014. (Wayback Machine) Preuzeto 11. svibnja 2011.
- ↑ (boš.) Oslobođenje: Ivo Banac odgovara Ivi Josipoviću: Čita li predsjednik svoje izjave Preuzeto 11. svibnja 2011.
- ↑ Starešina, Višnja: Profesor kojem nisu dali podučiti Hrvatsku slobodi: Ivu Banca politička i akademska elita ovih dana je ispratila šutljivom suzdržanošću Slobodna Dalmacija, 5. srpnja 2020.
- Hrvatska enciklopedija - Banac, Ivo
- Večernji list - biografije: Ivo Banac Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. listopada 2015. (Wayback Machine)
- Alexander Buczynski, Intervju - prof. dr. Ivo Banac, Povijesni prilozi, sv. 17, br. 17, ožujak 1999.
- Ivo Banac, O opoziciji // Politička misao, sv. 32, br. 3-4, rujan 1995.
| ||||||||||||||||||||