[go: up one dir, main page]

Prijeđi na sadržaj

Mesoperke

Izvor: Wikipedija
Mesoperke
Raspon fosila
kasni silur – nedavno
Sistematika
Domena:Eukarya
Carstvo:Animalia
Koljeno:Chordata
Potkoljeno:Vertebrata
Infrakoljeno:Gnathostomata
Pakoljeno:Osteichthyes
Gigarazred:Sarcopterygii
Romer, 1955.
Podrazredi
Baze podataka

Mesoperke, (nosnoprolaznice, Choanoichthyes; Sarcopterygii, prema grčkom σαρξ, sarx, meso, i pterygion, deminutiv od πτερυξ, pteryx, krilo, peraja) je tradicionalno razred riba iz nadrazreda koštunjača u koji pripadaju resoperke i dvodihalice. Po svojim obilježjima čine prijelazne oblike izeđu prariba i kopnenih četveronožaca. Obilježava ih građa peraja koja se razlikuje od svih ostalih riba. Imaju povećanu osnovu peraje koja sadrži mišiće povezane s unutrašnjim kosturom. Koriste ih za plivanje, ali i "hodanje" po dnu.[1] Kod nekih riba povezanih s precima ove skupine, peraje su se razvile u udove za kretanje po zemlji te su danas živuće mesoperke vjerojatno najbliži srodnici prvih kopnenih kopnenih kralježnjaka (Tetrapoda).[2]

Ovaj razred, za razliku od svih ostalih riba, ima unutrašnje nosne otvore (hoane, lat. choanae) koji spajaju nosne šupljine sa ždrijelom, a time i s plućima koja kod dvodihalica pored škrga funkcioniraju kao organ za disanje. Osim njih, tu osobinu imaju još jedino kopneni kralježnjaci. Otuda se i nazivaju Choanoichthyes ili nosnoprilaznice.[3]

Ako se zanemare kopneni kralježnjaci kao razvojna grana proizašla iz ove skupine, vrijeme mesoperki pripada davnoj prošlosti. Fosilni nalazi Sarcopterygii dokazivi su od gornjeg silura, prije oko 415 milijuna godina. U devonu su prvobitno morske mesoperke bile najšire rasprostranjene, i višekratno, nezavisno jedne od drugih, nastanjivale i slatke vode. Onychodontiformes, Porolepiformes i Elpistostegalia izumiru krajem devona, Rhizodontiformes krajem karbona a Osteolepiformes krajem perma. Danas, ova nekad iznimno uspješna i rasprostranjena skupina ima samo dva podrazreda, i samo nekoliko vrsta.

Obilježja

[uredi | uredi kôd]

Obilježje koje je cijeloj skupini dalo ime je mesnata građa parnih peraja. Takva peraja pojavljuje se i kod nekih drugih riba, no s potpuno različitom unutrašnjom građom. Zajdeničko obilježje (autapomorfija) cijelog razreda je građa kostura peraja. Sastoji se od jedne jedine, monobazalne koštane osi povezane sa zdjeličnim i ramenim pojasom. Ove kosti odgovaraju ramenoj (humerus) i bedrenoj kosti (femur) kopnenih kralježnjaka, homologne su im. Kod celakanata tako su građene i druga leđna i podrepna peraja.

Iako se mesoperke svrstavaju u koštunjače, kostur mesoperki je dijelom hrskavičast. Fosilne vrste imale su značajno koštunjaviji kostur od današnjih, mnoge su čak imale kralješke. Veći udjel hrskavice u kosturu današnjih vrsta smatra se njihovim sekundarnim obilježjem.

Pored navedenog, mesoperke se od svih drugih riba razlikuju i građom odnosno tipom ljuski To je poseban, kozmoidni oblik ganoidnih ljuski. Ovaj tip ganoidnih ljuski građen je u tri sloja:

  • površinski (građen od zubne tvari);
  • bazalni (donji, građen od koštane mase) i
  • središnjeg, često nazvanog i vaskularni sloj (između prethodna dva, šupljikav, spužvaste građe).

Sistematizacija

[uredi | uredi kôd]

Unutrašnja sistematizacija mesoperki nije nesporna. Genetička istraživanja, kao i postojanje limfnog sustava kod obje takse daju naslutiti, da su dvodihalice bliže kopnenim kralježnjacima nego celakanti. Fosili oblika koji su vodili prema kopnenim kralježnjacima nazivaju se Rhipidistia.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. "Životinje, velika ilustrirana enciklopedija", Mozaik knjiga Zagreb, 2005. ISBN 953-196-088-7
  2. Brehm, A. E. "Život životinja", Cankarjeva založba Ljubljana, Prosvjeta Zagreb, Sveučilišna naklada Liber Zagreb, Ljubljana, Zagreb 1983.
  3. Sistematska podjela životinja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Mesoperke
Wikivrste imaju podatke o taksonu Mesoperkama
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Mesoperke