Luchs
Luchs | |
---|---|
Namjena | Borbeno oklopno vozilo (BOV) |
Zemlja porijekla | Njemačka |
Povijest proizvodnje | |
Dizajn | Daimler-Benz[1] |
Proizvođač | Thyssen-Henschel (sada Rheinmetall) |
Proizvodnja | 1975. – 1978. |
Broj primjeraka | 408 |
Borbena povijest | |
Uveden u uporabu | 1975. |
Status | povučen iz uporabe |
Svojstva | |
Dužina | 7,74 m |
Širina | 2,98 m |
Visina | 2,90 m |
Masa | 20 tona |
Posada | 4 |
Oklop i naoružanje | |
Oklop | čelične ploče |
Osnovno naoružanje | 20 mm Rheinmetall MK 20 Rh 202 automatski top |
Sekundarno naoružanje | 7,62 mm MG3 strojnica |
Pokretljivost | |
Pogon | DaimlerBenz OM 403A 10-cilindrični Dieselov motor
390 KS |
Ovjes | hidraulični 8x8 |
Brzina | 90 km/h 10 km/h ploveći u vodi |
Snaga/težina | 20 KS/t |
Doseg | 730 km |
Preuzeto sa: Army-guide.com 18.12.2009. |
Luchs (njemački za risa) je njemačko 8x8 amfibijsko izvidničko oklopno vozilo (Spähpanzer) koje je u službi njemačke vojske od 1975. godine. Ukupno je napravljeno 408 takvih vozila za potrebe njemačke vojske i zbog svoje koncepcije nije doživjelo izvozni uspjeh. Luchs je projektiran da bi se teže zamijetio, sa sposobnošću brze plovidbe po vodi i dobrim terenskim sposobnostima. Luchsa je zamijenilo vozilo Fennek.
Proizvodnja Luchsa je počela 1973. kada je njemačka tvrtka Henschel Wehrtechnik potpisala ugovor vrijedan 300 milijuna njemačkih maraka s njemačkom vladom. Po ugovoru, tvrtka je trebala isporučiti 408 vozila Luchs njemačkoj vojsci. Prvo serijsko vozilo završeno je u svibnju 1975., a proizvodnja je trajala do 1978. godine. Luchs je bio prilagođen potrebama njemačke vojske i njemačkim teritorijalnim uvjetima. Zbog takvih osobina i ograničenosti koncepcije Luchs nije doživio izvozni uspjeh.[2]
Glavno naoružanje čini 20 mm top Rheinmetall MK 20 Rh 202 koji je ugrađen u Rheinmetallovu kupolu TS-7. Top je odvojen posebnom pregradom i sigurnosnim oklopom od dijela kupole namijenjenog posadi. Kupola je dvočlana, a u njoj se nalaze zapovjednik koji slijedi lijevo i topnik koji je lijevo. Obojca imaju ciljanički periskop PERI-Z11 A-1 za ciljanje i izviđanje. Top i kupola su elektrohidraulički pokretani. Elevacija topa od -15o do +69o omogućuje gađanje ciljeva u zraku, kao npr. helikoptera i niskoletećih aviona. Top ispaljuje standardne NATO granate 20x139 mm. Brzina paljibe iznosi 800 do 1000 granata u minuti uz maksimalni domet 2000 metara. Borbeni komplet za top čini 375 granata. Sekundarno naoružanje čini 7,62 mm strojnica.[2]
Naoružanje Luchsa nije namijenjeno napadnom djelovanju, nego samo zaštiti vozila i posade. Sustav u kupoli je moderniziran 1982. godine. Ugrađen je sustav za noćno nadziranje i ciljanje WBG, koji se sastoji od termovizije čija se slika prikazuje na posebnom ekranu ispred zapovjednika. Inaćica s ovim izmjenama dobila je oznaku Luchs A2.[2]
Luchs je razvijan kao izvidničko vozilo s odličnim voznim sposobnostima. Motor koji pokreće Luchs je postavljen u srednji desni dio vozila, odmah iza kupole. Dieselov motor Daimler-Benz OM 403 A razvija 390 KS i može postići brzinu do 90 km/h. Luchs ima istu brzinu kretanja kreće li se naprijed ili unazad. Pogon i upravljanje prenosi se na svih 8 kotača, ali kod vožnje po putevima volan dijeluje samo na prva četiri kotača. S 500 litara goriva u spremniku može prijeći 730 km.[2]
Uz izvrsne vozne sposobnosti po tlu, Luchs ima i amfibijske sposobnosti. Po vodi se kreće uz pomoć dva četverokraka propelera koji se nalaze na kraju vozila. Njihovim zakretanjima, određuje se smjer plovidbe. Brzina plovidbe iznosi dobrih 10 km/h.[2]
Tijelo Luchsa je napravljeno od zavarenih čeličnih ploča pancirnog čelika. Ovaj oklop posadu štiti od vatre streljačkog naoružanja manjeg kalibra i krhotina granata. Ploče na prednjem djelu vozla su nešto deblje, tako da štite od paljbe topova kalibra 20 mm. U vrijeme razvoja, oklop Luchsa je bio zadovoljavajuć, ali pojavom protuoklopnih raketa s kumulativnim bojnim glavama, postao je laka meta. Luchs je opremljen i sustavom za NBC zaštitu posade.[2]
- ↑ Spähpanzer 2 Luchs (Bw) (njemački). Pristupljeno 24. kolovoza 2008..
Nach weiteren Tests wurde 1971 der Entwurf von Daimler-Benz zur Beschaffung ausgewählt.
- ↑ a b c d e f Army-guide.com