Lovro Dobričević
Lovro Marinov Dobričević (Kotor, oko 1420. – Dubrovnik, 1478.) bio je hrvatski[1] slikar. U izvorima na talijanskom jeziku spominje se pod imenom Lorenzo Bon i Lorenzo di Marino.
Rodio se u Kotoru oko 1420. godine. Radio je kao naučnik u Veneciji. Družio se s venecijanskim slikarom Micheleom Giambonom. Vratio se u rodni Kotor i otvorio slikarsku radionicu. Zajedno s Matkom Junčićem, izradio je poliptih za glavni oltar dominikanske crkve u Dubrovniku 1448. na kojem je prikazano Krštenje Isusovo. 1452. je oslikao prezbiterij, gdje je naslikao Škrpjelsku Gospu. Naslikao ju je tehnikom tempere na cedrovoj dasci.[2]
Naslikao je oltarnu sliku za dubrovačke franjevce 1455. godine, koju je naručila obitelj Đurđević. Sačuvan je samo mali dio. U Perastu u Boki kotorskoj za crkvu Gospe od Škrpjela naslikao je "Bogorodicu s djetetom" 1456. godine. Sljedeće godine preselio se u Dubrovnik i otvorio radionicu u kojoj je radila i njegova supruga. Radio je slike za crkvu sv. Petra i samostan svete Klare u Dubrovniku, za franjevce u Slanom 1461. godine i za bosanske franjevce. Od 1465. do 1466. godine, oslikao je glavni oltar crkve sv. Marije na Dančama u renesansnom stilu. Taj poliptih je jedan od najljepših u Dubrovniku. Završio je oltarnu sliku crkve sv. Marije u Rožatu u Rijeci dubrovačkoj 1469. godine. Sa Stjepanom Zornelićem naslikao je veliku oltarnu sliku u crkvi sv. Sebastijana u Dubrovniku, a od 1473. do 1477. sa Zornelićem i Božidarom Vlatkovićem, ocem slikara Nikole Božidarevića, naslikao je "Rođenje Krista" za crkvu sv. Petra. S Vlatkovićem je radio i gornji dio poliptiha u crkvi sv. Vlaha. Tijekom svog života, proširio je svoje ideje i tehnike i na ostale umjetnike. Ostvario je vrhunska djela gotičke i renesansne umjetnosti. Njegova dva sina Marin i Vicko Lovrin također su bili slikari. Lovro Dobričević umro je 1478. godine.[3] je bio hrvatski slikar quattrocenta, iz Kotora.[4] Školovao se u Mletcima.[4]
- ↑ Lovro Marinov Dobričević, Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 11. svibnja 2022.
- ↑ Kotorska biskupija. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2016. Pristupljeno 11. rujna 2015. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Sanja Cvetnić: Arhanđeo Mihovil s Poliptiha Krštenja Kristova, Bogorodice s Djetetom i svecima (1448.) Lovre Marinova Dobričevića, Pregled bibliografske jedinice broj: 452959, Hrvatska znanstvena bibliografija
- ↑ a b Dobričević Hrvatski leksikon
- Robin Harris: Povijest Dubrovnika, Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb 2006.
- Naša Gospa br. 41/2009. - list katedralne župe - Dubrovnik Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. studenoga 2012. (Wayback Machine) str. 9; Budrovićev je prepjev Božićne posljednice na str. 6