[go: up one dir, main page]

Prijeđi na sadržaj

Ježinci

Izvor: Wikipedija
Ježinci
Sistematika
Carstvo:Animalia
Podcarstvo:Eumetazoa
Natkoljeno:Deuterostomia
Koljeno:Echinodermata
Razred:Echinoidea
Leske, 1778
podrazredi
Baze podataka

Ježinci (lat. Echinoidea) su razred bodljikaša najčešće okruglasta, rjeđe srcasta ili pločasta tijela s gornje strane prekrivena pomičnim bodljama.

Hridinski ježinac (Paracentrotus lividus)
Ljubičasti ježinci (Sphaerechinus granularis) često se pokrivaju i prikrivaju školjkašima i travama.
Kuglasti ježinac (Echinus melo)

Građa tijela

[uredi | uredi kôd]

S donje strane tijela su usta u kojima se nalazi 5 zubića. Oko usta se nalazi i 5 pari usnih nožica koje služe kao kemijska osjetila za izbor hrane. Tu se nalazi i 5 busenastih struktura koje služe za disanje. U 5 pravilnih dvoredova kroz rupice u pločicama prolaze prionljive nožice uz pomoć čijih se ljepljivih vrškova ježinci hvataju za podlogu. Dvoredovi završavaju na gornjoj (vršnoj) strani s jednom osjetnom nožicom. Na površini tijela se nalaze mnogobrojni sitni privjesci štipaljke. Crijevni otvor nalazi se s gornje strane

Stanište

[uredi | uredi kôd]

Nastanjuju kamenita i pješčana dna, livade morskih cvjetnica. Ježinci nepravilnog oblika, nepravilnjaci, većinom žive u izvaneuropskim morima, mnogi u velikim dubinama.

Prehrana

[uredi | uredi kôd]

Hrane se algama i uginulim organizmima koje nanose morske struje, pretežno su biljojedi, ali postoje i grabežljive vrste.

Razmnožavanje

[uredi | uredi kôd]

Plodila ježinaca su u tjelesnoj šupljini u međuzrakama s vršne strane. Spolni proizvodi izlaze izravno u vodu gdje se oplođuju vanjskom oplodnjom. Stvaraju milijune jajašaca, a za leglo se brinu jedino arktički oblici. Razdvojenog su spola.

Prirodni neprijatelji

[uredi | uredi kôd]

Prirodni neprijatelji su im ribe, zvjezdače i rakovi. Najviše stradaju od nametnika praživotinja, oblića, veslonožaca, vitičara i dr.

Razdioba

[uredi | uredi kôd]

Poznato je oko 800 vrsta ježinaca. U Jadranskome moru žive: dugobodlji morski turban (Cidaris cidaris) kojemu su bodlje dvostruko dulje od promjera tijela, Stylocidaris affinis, crni ježinac (Arbacia lixula) nastanjuje hridinasto tlo, ljubičasti ježinac (Sphaerechinus granularis) kojemu su bodlje ljubičaste i kratke (oko 2 cm), boravi na pjeskovitom i hridinastom tlu, kuglasti ježinac (Echinus melo) živi na pješčanom dnu, patuljasti ježinac (Psammechinus microtuberculatus) živi na mjestima gdje ima algi i morskih cvjetnica, hridinski ježinac (Paracentrotus lividus) nastanjuje plitke kamenite obale. Od ježinaca nepravilna oblika, u Jadranskome moru žive maleni ježinac (Echinocyamus pusillus) i grimizni divojež (Spatangus purpureus) srcasta oblika s rijetkim dugačkim i gustim kratkim bodljama.[1]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Ivo Matoničkin, Ivan Habdija, Biserka Primc-Habdija, Beskralješnjaci, biologija viših avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1999. ISBN 953-0-30824-8

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Echinoidea
Wikivrste imaju podatke o taksonu Echinoidea