Itzhak Perlman

Itzhak Perlman (hebrejski: יצחק פרלמן; rođen 31. kolovoza 1945.) izraelsko-američki je violinist, dirigent i glazbeni pedagog. Tijekom svoje karijere nastupao je diljem svijeta i Sjedinjenih Američkih Država, te u posebnim prilikama poput državne večere u Bijeloj kući u čast kraljice Elizabete II. 2007. i predsjedničke inauguracije Baracka Obame 2009. godine.^[1] Dirigirao je Detroitskim simfonijskim orkestrom, Philadelphijskim orkestrom i Westchesterskom filharmonijom. U 2015. godini nagrađen je Predsjedničkom medaljom za slobodu. Dobitnik je 16 nagrada Grammy za pojedinačne izvedbe i nagrade Grammy za životno djelo, te četiri nagrade Emmy.^[1]

Perlman je rođen 1945. godine u Tel Avivu. Njegovi roditelji Chaim i Shoshana Perlman bili su poljski Židovi koji su se, neovisno jedno o drugome, doselili u Britanski mandat Palestine (današnji Izrael) sredinom 1930-ih prije nego što su se upoznali i kasnije vjenčali. Perlmanu je dijagnosticiran polio u dobi od četiri godine i od tada je hodao pomoću nosača i štaka,^[2] te zbog čega svira violinu isključivo u sjedećoj poziciji. Od 2018. godine koristi se štakama ili električnim Amigo skuterom za mobilnost.^[3] Perlman se za violinu prvi put počeo zanimati nakon što je na radiju čuo izvedbu klasične glazbe. U dobi od tri godine nije pušten u Shulamit Konzervatoriju jer je bio premalen za držanje violine.^[4] Umjesto toga, učio je kako svirati instrument koristeći se igračkom violinom dok nije bio dovoljno star da bi mogao studirati s Rivkom Goldgart na Shulamit Konzervatoriju i na Muzičkoj akademiji u Tel Avivu (sada Muzička škola Buchmann-Mehta), gdje je s 10 godina izveo svoj prvi recital.^[5] U Sjedinjene Države preselio se s 13 godina kako bi studirao u Juilliard School-u,^[1] kod pedagoga za violinu Ivana Galamiana njegove asistentice Dorothy DeLay.^[6]

Perlman je dva puta 1958. gostovao u emisiji The Ed Sullivan Show, te ponovo 1964. u istoj emisiji s Rolling Stonesima.^[7]Debitirao je u Carnegie Hallu 1963. godine, a pobijedio na natjecanju u Leventrittu 1964.^[1] Ubrzo nakon toga, krenuo je u mnoge turneje. Osim opsežne karijere snimanja i nastupa, nastavio je gostovati u američkim televizijskim emisijama poput The Tonight Showa i Sesame Streeta. Iako ga nikada nisu plaćali ili prodavali kao pjevača, pjevao je ulogu "Un carceriere" ("zatvorenik") na snimci Puccinijeve " Tosce " iz EMI 1981. u kojoj su sudjelovali Renata Scotto, Plácido Domingo i Renato Bruson, a koju je dirigirao James Levine. Ranije je otpjevao ulogu u ulomku iz opere na televizijskom programu za mirovinske beneficije iz mirovinskog fonda iz 1980., u sklopu serije Live from Lincoln Center s Lucianom Pavarottijem u ulozi Cavaradossija i Zubin Mehtom koji su vodili njujoršku filharmoniju. Dana 5. srpnja 1986. nastupio je u New Yorkškoj Filharmoniji povodom 100. godišnjice nastanka Kipa Slobode, koja je uživo emitirana na ABC Televiziji u Sjedinjenim Državama. Orkestar, kojim je dirigirao Zubin Mehta, nastupio je u Central Parku.^[8]

1987. godine pridružio se Izraelskoj filharmoniji (IPO) na njihovim koncertima u Varšavi i Budimpešti, kao i drugim gradovima zemalja istočnog bloka. S IPO-om je u proljeće 1990. prvi puta gostovao i u Sovjetskom Savezu, s koncertima u Moskvi i Lenjingradu. S IPO-om je ponovo gostovao 1994. godine u Kini i Indiji. Godine 2015. u programu klasične glazbe pod nazivom The Chamber Music Society iz Lincoln Centra u produkciji WQXR u New Yorku, otkriveno je da je Perlman izveo nekreditirani solo violine u pjesmi Billyja Joela iz 1989. "The Downeaster Alexa". Iako je prije svega solo umjetnik, Perlman je nastupio s nizom drugih glazbenika, među kojima su Yo-Yo Ma, Pinchas Zukerman, Jessye Norman, Isaac Stern i Jurij Temirkanov na proslavi 150. obljetnice rođenja Petra Iljiča Čajkovskog u Lenjingradu u prosincu 1990. Također je svirao i snimao sa svojim prijateljem i kolegom izraelskim violinistom odnosno violistom Pinchasom Zukermanom u više navrata tijekom godina. Osim što svira i snima klasičnu glazbu po kojoj je najpoznatiji, Perlman je svirao i jazz, uključujući album snimljen s jazz pijanistom Oscarom Petersonom, te osim toga i klezmer. Perlman je bio solist u nizu snimki filmske glazbe, poput teme filma Schindlerova lista (1993.), autora Johna Williamsa, koji je nakon toga osvojio Oscara za najbolju originalnu glazbu. U novije je vrijeme bio solist za glazbu u filmu Memoirs of Geisha iz 2005. godine, zajedno s violončelistom Yo-Yo Maom. Perlman je također svirao selekcije iz glazbenih partitura filmova nominiranih za "Najbolju originalnu skladbu" na 73. dodjeli akademskih nagrada s Yo-Yo Maom i na 78. dodjeli akademskih nagrada.

Perlman je svirao na državnoj večeri kojoj je 7. svibnja 2007. prisustvovala kraljica Elizabeta II., u Istočnoj Sobi (East Room) u Bijeloj kući.^[9] Izveo je "Air and simple gifts" Johna Williamsa na otvorenju svečanosti 2009. godine za Baracka Obamu uz Yo-Yo Maa (violončelo), Gabrielu Montero (klavir) i Anthonyja McGilla (klarinet). Dok je kvartet svirao uživo, glazba je istovremeno puštana preko zvučnika, a na televiziji je snimka rađena dva dana ranije zbog zabrinutosti da bi hladno vrijeme moglo oštetiti instrumente.^[10] Nastupio je u Disneyevoj Fantaziji 2000., gdje je predstavio segment Pines of Rome, zajedno sa Steveom Martinom. 2. studenog 2018. Perlman je obilježio 60.-u obljetnicu svog prvog nastupa u emisiji The Ed Sullivan Show kao gost emisije The Late Show with Stephen Colbert.^[11]

Perlman je 1975. prihvatio fakultetsko mjesto na Konzervatoriju za glazbu na Brooklyn Collegeu. 2003. godine imenovan je nositeljem Dorothy Richard Starling fondacije za studije violine u Juilliard Schoolu, naslijedivši svoju vlastitu učiteljicu, Dorothy DeLay. Trenutno također predaje studentima jedan na jedan na Perlmanovom glazbenom programu (Perlman Music Program) na Long Islandu u državi New York, rijetko održavajući masterclass.

Perlmanov glazbeni program, osnovan 1994. godine od Perlmanove supruge, Toby Perlman i Suki Sandler, započeo je kao ljetni kamp za talentirane svirače gudačkih instrumenata u dobi između 12 i 18 godina,^[12] koji se tijekom vremena proširio na jednogodišnji program. Studenti tako imaju priliku da ih podučava sam Itzhak Perlman prije nego što nastupaju na mjestima poput sinagoge Sutton Place i javnih škola.^[13] Upoznavanjem studenata i poticanjem istih da zajedno vježbaju, program nastoji omogućiti glazbenicima koji bi inače vježbali sami da razvijaju mrežu prijatelja i kolega, te da umjesto da ostanu izolirani pronađu područje kojem pripadaju.^[14]

Početkom novog tisućljeća Perlman je počeo dirigirati.[15] U Simfonijskom orkestru u Detroitu preuzeo je mjesto glavnog gostujućeg dirigenta. Radio je kao glazbeni savjetnik Simfonijskog orkestra u Saint Louisu od 2002. do 2004. godine. U studenome 2007., Westchesterska filharmonija najavila je imenovanje Perlmana umjetničkim voditeljem i glavnim dirigentom. Njegov prvi koncert u tim ulogama bio je 11. listopada 2008. godine, u all-Beethoven programu s pijanistom Leonom Fleisherom kada je izveo Beethovenov "Carski Koncert".

Perlman svira Soil Stradivarius violinu iz 1714. godine, nekada u vlasništvu Yehudija Menuhina, koja je smatrana jednom od najboljih violina napravljenih tijekom Stradivari-jevog "zlatnog razdoblja". Perlman također svira i 1743. „Sauret“ Guarnerija del Gesùa^[15] i 1740. „ex-Kreisler“ Carla Bergonzija.

Perlman živi u New Yorku sa suprugom Toby, također akademskom violinisticom. Imaju petero djece, uključujući Navaha Perlmana, koncertnog pijanista i komornog glazbenika. Perlman je daleki rođak kanadske komičarke i televizijske ličnosti Howie Mandel.^[16] Perlman ima sinesteziju pa ga je Maureen Seaberg propitivala o Okusu svemira i o senzaciji posjedovanja toga fenomena.^[17]

• 1964.: natjecanje u Leventrittu - pobjednik
• 1977.: Nagrada Grammy za najbolju izvedbu instrumentalnih solista (s orkestrom): Antonio Vivaldi: Četiri godišnja doba
• 1978.: Nagrada Grammy za najbolju izvedbu komorne glazbe: Beethoven: Sonate za violinu i klavir (s Vladimirom Ashkenazyjem)
• 1978.: Grammy nagradu za najbolji klasični album: Brahms: Koncert za violinu u D
• 1980.: Nagrada Grammy: Najbolja instrumentalna solistička izvedba (bez orkestra): Španjolski album
• 1980.: Nagrada Grammy: Najbolja izvedba komorne glazbe: Glazba za dvije violine (s Pinchasom Zukermanom )
• 1980.: Nagrada Grammy za najbolju izvedbu instrumentalnih solista (s orkestrom): Koncert za violinu i violončelo Brahms u maloljetnici (s Mstislavom Rostropovičem) (TIE)
• 1980.: Nagrada Grammy za najbolju izvedbu instrumentalnih solista (s orkestrom): Berg: Koncert za violinu / Stravinski: Koncert za violinu u D (TIE)
• 1981.: Nagrada Grammy za najbolju izvedbu instrumentalnih solista (s orkestrom): Isaac Stern 60. obljetnica (s Isaacom Sternom i Pinchasom Zukermanom )
• 1981..: Nagrada Grammy za najbolju izvedbu komorne glazbe: Čajkovski: Klavirski trio u molu (s Lynn Harrell i Vladimirom Ashkenazyjem )
• 1982.: Nagrada Grammy za najbolju izvedbu instrumentalnih solista (s orkestrom): Elgar: Koncert za violinu u molu
• 1987.: Nagrada Grammy za najbolju izvedbu komorne glazbe: Beethoven: Kompletni klavirski trio (s Lynn Harrell i Vladimirom Ashkenazyjem )
• 1987.: Nagrada Grammy za najbolju izvedbu instrumentalnih solista (s orkestrom): Mozart: Koncert za violinu br. 2 i 4
• 1990.: Nagrada Grammy za najbolju izvedbu komorne glazbe: Brahms: Tri violinske sonate (s Danielom Barenboimom )
• 1990.: Nagrada Grammy za najbolju izvedbu instrumentalnih solista (s orkestrom): Šoštakovič Koncert za violinu br. 1 u A molu / Glazunov
• 1995.: Nagrada Grammy za najbolju izvedbu instrumentalnih solista (s orkestrom): Američki album - djela Bernsteina, Barbera, Fossa
• 2003.: Nagrada Kennedy Center Honors
• Travanj 1980.: časopis Newsweek predstavio je gosp. Perlmana na naslovnici.^[18]
• 1986.: Predsjednik Reagan odlikovao ga je medaljom za slobodu (Presidental medal for freedom).^[19]
• 1992.: Nagrada Emmy: Izvanredan klasični program u izvedbenim umjetnostima: Perlman u Rusiji
• 1994.: Nagrada Emmy: Izuzetno postignuće pojedinca: Kulturno programiranje
• 1996.: Nagrada Emmy: Izvanredan kulturni glazbeno-plesni program: Itzhak Perlman: U Fiddlerovoj kući
• 1999.: Nagrada Emmy: Izvanredan klasični glazbeno-plesni program: Itzhak Perlman: Fiddling for the Future
• 2000.: Predsjednik Clinton dodijelio mu je nacionalnu medalju za umjetnost^[19]
• 2005.: Nagrada Golden Plate Award Američke Akademije^[20]
• 2008.: Nagrada za životno djelo Grammy
• 2015.: Predsjednik Obama odlikovao ga je medaljom za slobodu (Presidental medal for freedom)^[21][22]
• 2016.: Nagrada Genesis od premijera Izraela.^[23]
• 2017.: Tema je dokumentarnog filma Itzhak u režiji Alison Chernick.^[24]

http://www.itzhakperlman.com/  Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. srpnja 2011. (Wayback Machine)

• Plácido Domingo