[go: up one dir, main page]
Prijeđi na sadržaj

Irački Turkmeni

Izvor: Wikipedija
Zastava iračkih Turkmena

Irački Turkmeni (tur. Irak Türkmenleri), treća nacionalna skupina po zastupljenosti u Iraku, vrlo srodna Turcima.[1][2] Uglavnom naseljavaju sjeverni Irak i dijele bliske kulturne i jezične veze s Turskom.[3]

Irački Turkmeni potomci su Turkijaca koji su se naseljavali u valovima na područje Mezopotamije od 7. stoljeća do osmanske vlasti. Prvi val doseljavanja dogodio se u 7. stoljeću kada je oko 5000 turkmenskih vojnika bilo uvojačeno u muslimansku vojsku Ubajada Alaha ibn Zijada.[4][5] međutim, većinu tih doseljenika asimiliralo je mjesno arapsko pučanstvo.[6] Drugi val doseljenika činili su Turkijci Seldžučkog Carstva; potom, treći val turkmenskih doseljenika, koji je bio i najveći, zbio se u vrijeme Osmanskog Carstva.[7] Nakon osvajanja Iraka od strane sultana Sulejmana Veličanstvenog koje se zbilo 1534., a potom i Muratovoog uzeća Bagdada 1638., došlo je do velikog priljeva turskih useljenika u iračku regiju.[5][8] Stoga, većina iračkih Turkmena potječe od osmanskih vojnika, trgovaca i državnih službenika koje je u Irak dovela osmanska vlast.[7][8]

Nakon uspostavljanja Republike Turske 1923., irački Turkmeni tražili su pripajanje Mosulskog vilajeta novnoastaloj Republici, kako bi postali državljani turske države.[9][10] No, nakon pada osmanske vlasti, irački Turkmeni bili su izloženi jačanju diskriminacijske politike protiv njih koju su provodile kasnije vlasti. Primjer su pokolji u Kurkuku 1923., 1947. 1959. i 1979. kada je Baasistička stranka sve više diskriminirala iračku turkmensku zajednicu. Iako su u Ustavu iz 1925. priznati kako konstitutivni narod Iraka, zajedno s Arapima i Kurdima, kasnije im je ovaj status bio osporen.[9]

Procjene broja iračkih Turkmena kreću se od 500 000 do tri milijuna, no bez obzira na te procjene, sigurno je da čine treću nacionalnu skupinu u Iraku.[11][12][13][14] Prema popisu pučanstva iz 1957., koji se prihvaća kao posljednji pouzdani popis s obzirom na to da su kasniji popisi bili odraz arapizacije pučanstva koju je provodila Baasistička stranka,[15] Arapi čine najbrojniju nacionalnu skupinu, a potom ih slijede Kurdi (13%) i Turkmeni (9%).[16]

Irački Turkmeni uglavnom naseljavaju sjeverni Irak, posebice gradove Tal Afar, Mosul, Arbil, Altunkupri, Kirkuk i Bagdad.[17]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
Citati
  1. ↑ Blanchard et al. 2009., str. 15.
  2. ↑ Sadik, 2009., str. 15.
  3. ↑ Who's who in Iraq: Turkmen (na engleskom). BBC, 18. lipnja 2004. Pristupljeno 19. lipnja 2014.
  4. ↑ Anderson, Stansfield, 2009., str. 15.
  5. ↑ a b Stansfield, 2007., str. 70.
  6. ↑ Taylor, 2004., str. 30.
  7. ↑ a b Taylor, 2004., str. 31.
  8. ↑ a b Jawhar, 2010., str. 314.
  9. ↑ a b Stansfield, 2007., str. 72.
  10. ↑ Lukitz, 2006., str. 151.
  11. ↑ Al-Shawi, 2006., str. 47.
  12. ↑ Park, 2005., str. 37.
  13. ↑ Phillips, 2006., str. 112.
  14. ↑ Dabrowska, Hann, 2008., str. 172.
  15. ↑ Anderson, Stansfield, 2009., str. 43.
  16. ↑ Gunter, 2004., str. 131.
  17. ↑ Stansfield, 2007., str. 71.
Knjige
  • Liam D. Anderson, Gareth R. V. Stansfield: Crisis in Kirkuk: The Ethnopolitics of Conflict and Compromise (na engleskom). Philadelphia, Pennsylvania: University of Pennsylvania Press, 2009. ISBN 0812241762
  • Karen Dabrowska, Geoff Hann: Iraq Then and Now: A Guide to the Country and Its People (na engleskom). Buckinghamshire: Bradt Travel Guides, 2008. ISBN 1841622435
  • Michael M. Gunter: "The Kurds in Iraq", Middle East Policy, tom 11, br. 1: 106–131. New Jersey: John Wiley & Sons, 2004. DOI 10.1111/j.1061-1924.2004.00145.x
  • Raber Talat Jawhar: "The Iraqi Turkmen Front", Returning to Political Parties? (na engleskom). Mkalles: The Lebanese Center for Policy Studies, 2010. ISBN 1886604754
  • Liora Lukitz: A quest in the Middle East: Gertrude Bell and the making of modern Iraq (na engleskom). London: I. B. Tauris, 2006. ISBN 1850434158
  • Bill Park: Turkey's policy towards northern Iraq: problems and perspectives (na engleskom). Abingdon: Taylor & Francis, 2005. ISBN 0415382971
  • David L. Phillips: Losing Iraq: Inside the Postwar Reconstruction Fiasco (na engleskom). New York: Basic Books, 2006. ISBN 0465056814
  • Giray Sadik: American Image in Turkey: U.S. Foreign Policy Dimensions (na engleskom). Lanham, Maryland: Rowman & Littlefield, 2009. ISBN 0739133802
  • Ibrahim al-Shawi: A Glimpse of Iraq (na engleskom). Raleigh, Sjeverna Karolina: Lulu, 2006. ISBN 1411695186
  • Gareth R. V. Stansfield: Iraq: People, History, Politics (na engleskom). Cambridge: Polity, 2007. ISBN 0745632270
  • Scott Taylor: Among the Others: Encounters with the Forgotten Turkmen of Iraq (na engleskom). Ottawa, Ontario: Esprit de Corps Books, 2004. ISBN 1895896266
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Irački_Turkmeni&oldid=6896413"