Distopija

Distopija ideja je društva, općenito u pretpostavljenoj budućnosti, koju karakteriziraju negativni, antiutopijski elementi, koji variraju od ekoloških do političkih i društvenih pitanja. Distopijska društva, koja najčešće pretpostavljaju pisci fikcije, kulminirala su u velikom nizu podžanrova, te se pojam često koristi da aktualizira pitanja koja se tiču društva, okoliša, politike, religije, sociologije, duhovnosti ili tehnologije koja se može pojaviti u budućnosti. Iz tog je razloga pojam preuzeo oblik mnoštva pretpostavki kao što su onečišćenje, siromaštvo, kolaps društva ili politička represija i totalitarizam. Slavni prikazi distopijskih društava uključuju romane 1984., o totalitarnoj super državi, Vrli novi svijet, o eugenički oblikovanom ljudskom društvu, i Fahrenheit 451, u kojem država spaljuje knjige iz straha od pojave neovisnog mišljenja. Željeznu petu, roman Jacka Londona je Erich Fromm opisao kao "najraniju modernu distopiju".^[1]

Neki znanstvenici, kao što su Gregory Claeys i Lyman Tower Sargent, prave određene razlike između tipičnih sinonima distopija. Na primjer, Claeys i Sargent definiraju književne distopije kao društva zamišljena kao bitno gora od društva u kojem autor piše. Neke od njih su antiutopije, koje kritiziraju pokušaje provedbe različitih koncepata utopije.^[2] U najopsežnijoj obradi književnih i stvarnih izraza koncepta, Dystopia: A Natural History, Claeys nudi povijesni pristup ovim definicijama.^[3] Ovdje se tradicija prati od ranih reakcija na Francusku revoluciju. Naglašen je njegov uobičajeno antikolektivistički karakter, a prate se i dodaci drugih tema – opasnosti od znanosti i tehnologije, društvene nejednakosti, korporativne diktature, nuklearnog rata. Ovdje se preferira i psihološki pristup, pri čemu se načelo straha poistovjećuje s despotskim oblicima vladavine, prenesenim iz povijesti političke misli, a grupna psihologija uvedena je kao sredstvo razumijevanja odnosa između utopije i distopije. Andrew Norton-Schwartzbard primijetio je da "napisan mnogo stoljeća prije nego što je postojao koncept "distopije", Danteov Pakao zapravo uključuje većinu tipičnih karakteristika povezanih s ovim žanrom – čak i ako je smješten u religijski okvir, a ne u budućnost ovozemaljskog svijeta, kao što su moderne distopije obično."^[4] U istom duhu, Vicente Angeloti je primijetio da bi "amblematska fraza Georgea Orwella, čizma koja gazi po ljudskom licu – zauvijek, prikladno opisala situaciju stanovnika u Danteovom paklu. Nasuprot tome, Danteov poznati natpis Ostavite svaku nadu, vi koji ovdje ulazite bilo bi jednako prikladno da se postavi na ulazu u Orwellovo "Ministarstvo ljubavi" i njegovu ozloglašenu "Sobu 101".^[5]

• Paklena naranča, Anthony Burgess
• 1984., George Orwell
• Atlas je slegnuo ramenima, Ayn Rand
• Vrli novi svijet, Aldous Huxley
• Fahrenheit 451, Ray Bradbury
• Kallocain, Karin Boye
• Mi, Jevgenij Zamjatin
• Zavolio sam divlju ženu, Pierre Boulle
• Oryx i Crake, Margaret Atwood
• Nikada me ne ostavljaj, Kazuo Ishiguro
• Igre gladi, Suzanne Collins
• Divergentni, Veronica Roth
• Sluškinjina priča, Margaret Atwood
• Gospodar svijeta, Robert Hugh Benson

• Æon Flux
• Alphaville
• Blade Runner
• Akira
• Brazil
• Children of Men
• Delikatessen
• Gattaca
• Otok
• Pobješnjeli Max
• The Matrix
• Metropolis
• Vatrene ulice
• THX 1138
• O za osvetu
• Terminator
• X-men
• Wall-E
• Igre gladi

• The Dystopian (članci o distopiji)
• Dyshoreal.ru  Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. svibnja 2013. (Wayback Machine) (distopijska horor-stvarnost)

Ovaj je članak mrva: osnova ili početak budućega enciklopedijskog članka. Pomozite Wikipediji i dopunite ga.