Bjeloglavi sup
| Bjeloglavi sup | |
|---|---|
 Bjeloglavi sup (Gyps fulvus) | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc) | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Aves |
| Red: | Accipitriformes |
| Porodica: | Accipitridae |
| Rod: | Gyps |
| Vrsta: | G. fulvus |
| Dvojno ime | |
| Gyps fulvus (Hablizl, 1783.) | |
| Rasprostranjenost | |
 Tamno zeleno: cjelogodišnja staništa bjeloglavih supova | |
| Baze podataka | |
Bjeloglavi sup (lat. Gyps fulvus) je vrsta ptica grabljivica iz porodice jastrebova. Pripada potporodici strvinara starog svijeta (Aegypiinae).
Ptica ima relativno malu glavu koju u letu drži spuštenu prema dolje, vrlo velika krila koja djeluju trokutasto i kratak rep koji izgleda kao odrezan. Krila su mu puno šira a rep kraći nego kod kostoberine (Gypaetus barbatus). Mlade ptice su tamnije od odraslih životinja. Odrasli imaju bijelo paperje na glavi i vratu i bjelkast namreškani "okovratnik".
Bjeloglavi sup je velika ptica s rasponom krila od 2,40 - 2,80 m. Duljina ptice je oko 100 cm, a može doseći masu između 6 i 13 kg.
Očekivani životni vijek im iznosi 30 do 40 godina, a spolnu zrelost dostižu u dobi između 5 i 7 godina. Gnijezdi se između siječnja i ožujka, a ženka polaže samo jedno jaje između sredine siječnja i kraja veljače. Ležanje na jajima traje 110 do 120 dana. Hrani se isključivo uginulim životinjama, najčešće krupnim sisavcima. Nikada ne napada živi plijen. Bjeloglavi supovi tvore labave kolonije i uobičajeno su vjerni svom stalnom staništu. Često lete u jatima od više jedinki.
Bjeloglavi sup Gyps fulvus živi u južnoj Europi, sjevernoj Africi do sjevero-zapadne Indije, Tibeta i Mongolije. U Europi staništa su im u brdovitim područjima, dok drugdje žive i na ravnicama. Na otoku Cresu nalazi se Centar za posjetitelje i oporavilište za bjeloglave supove Beli kojim upravlja Javna ustanova "Priroda".
Bjeloglavi sup živi u Maroku, Alžiru, Španjolskoj (8 100 parova), na Sardiniji, duž istočne obale Jadrana (prije svega na otocima Cresu, Krku, Prviću, Plavniku i Rabu (manji broj jedinki), u Nacionalnom parku Paklenica je do 1999. živjela manja kolonija, kada su prilikom trovanja vukova otrovane posljednje jedinke. Također žive i u Crnoj Gori. Rasprostranjen je u Grčkoj (450 parova), Turskoj, istočnoj obali Sredozemlja i preko Iraka do Irana, Arapskog poluotoka, Indije i središnje Azije.
Pojedinačne životinje su dolazeći iz Slovenije stigle u Austriju. Tu žive poludivlje i već su se i gnijezdile. U Francuskoj je uspješno provedeno vraćanje u prirodu oko 220 parova. U Švicarskoj je prije kratkog vremena izbrojano 54 jedinki, a čini se da populacija snažno raste. Promatrači ptica su 2006. godine izvijestili da su u Njemačkoj, gdje je vrsta bila izumrla, vidjeli oko 200 jedinki.
Veliki dolazak ovih ptica u područja u kojima ih nije bilo dovodi se u vezu s vjerojatnim nedostatkom hrane u Španjolskoj i južnoj Francuskoj što je uslijedilo zbog smjernica Europske unije o uklanjanju životinjskih lešina.[1] U lipnju 2007. godine su velika jata ovih ptica ponovo viđene u Njemačkoj (samo nad Mönchengladbachom 22 jedinke) i Belgiji (~100 jedinki).[2]
Više tisuća životinja, prije svega mladih, prezimljavaju u Africi do koje stižu prelijećući Gibraltar i Bospor. Pri tome dolaze na jug do Senegala, Malija i Nigera, kao i Sudana i Etiopije.
Na hrvatskom otoku Cresu u mjestu Beli nalazi se Centar za posjetitelje i oporavilište za bjeloglave supove Beli. U oporavilište dolaze supove koji stradaju te se nakon oporavka ponovno puštaju u prirodu. Bjeloglavi supovi su zaštićeni zakonom o zaštiti prirode.
Bjeloglavi sup Oštro s otoka Cresa tijekom petogodišnjeg lutanja prevalio je 18 tisuća kilometara i stigao do švedskoga grada Tuvea, do 57. paralele. Nikada do sada niti jedan primjerak njegove vrste nije zabilježen tako daleko na sjeveru planeta. Nakon boravka u oporavilištu za ptice u Göteborgu nastavio je s oporavkom u Hrvatskoj te je krajem rujna 2012. u Belom bio pušten u prirodu.[3]
Gnijezdi se u Srbiji u klisurama rijeka Uvca, Mileševke i Trešnjice na zapadu i jugozapadu zemlje. Odrasle ptice koncentrirane su kolonijalno na širem području gniježđenja, dok mlade lutaju na velike udaljenosti. Ranije su ga često lovili i trovali. U Srbiji se njegov broj povećava zbog poboljšanja zaštite i prihrane.[4]
-
Bjeloglavi sup, područje glave
-
Između Cresa i Plavnika 22. srpnja 2009.
-
Bjeloglavi sup
-
Bjeloglavi sup u letu
-
Bjeloglavi sup u letu
-
Mlada ptica slijeće
-
Mladunac u Jeruzalemskom zoološkom vrtu
-
U zaštićenom parku životinja Tripsdrill, Njemačka
-
Jaje (muzejski primjerak)
- Josep del Hoyo, Andrew Elliot, Jordi Sargatal: Handbook of the birds of the World. Vol. 2. New World Vultures to Guineafowl. Lynx Edicions, Barcelona 1994, ISBN 84-87334-15-6
- ↑ Handelsblatt: Großer Geier-Einflug über Deutschland 30. Juni 2006. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. srpnja 2006. Pristupljeno 9. kolovoza 2008. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ n-tv.de: Gänsegeier in Deutschland 22. Juni 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. listopada 2008. Pristupljeno 9. kolovoza 2008. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Novi list Creski bjeloglavi sup zrakoplovom vraćen iz Švedske, objavljeno 28. rujna 2012., pristupljeno 29. ožujka 2024.
- ↑ Simić, Dragan; Puzović, Slobodan. Ptice Srbije (PDF) (srpski). str. 31., 40. ISBN 978-86-911303-0-5. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 24. rujna 2015. Pristupljeno 29. ožujka 2024.
 | Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Bjeloglavi sup |
 | Wikivrste imaju podatke o taksonu Bjeloglavom supu |
- O eko-centru "Beli" (njem.)
- Videomaterijali o bjeloglavom supu Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. listopada 2008. (Wayback Machine) (engl.)
- Uvac Special Nature Reserve (engl.)
- Životni ciklus i spol (PDF), Javier Blasco-Zumeta Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. srpnja 2011. (Wayback Machine) (engl.)
- Flickerov odabir (engl.)
- Javna ustanova Priroda