2. gardijska brigada HVO
| 2. gardijska brigada HVO-a | |
|---|---|
 Oznaka 2. gardijske brigade HVO-a | |
| Aktivna | 1993. – 2005. |
| Država | Bosna i Hercegovina |
| Odanost | Hrvatska Republika Herceg-Bosna |
| Grana | Hrvatsko vijeće obrane |
| Vrsta | mehanizirana brigada |
| Vojarna | Mostar |
| Zaštitnik | sv. Ivan Krstitelj |
| Sudjelovanje u borbama | Bošnjačko-hrvatski sukob Operacija Cincar Operacija Zima '94. Operacija Ljeto '95. Operacija Maestral |
| Odlikovanja | Red Nikole Šubića Zrinskog |
| Zapovjednici | |
| Istaknuti zapovjednici |
brigadir Stanko Sopta |
2. gardijska brigada je bila gardijska mehanizirana brigada Hrvatskog vijeća obrane tijekom rata i poslijeraća u Bosni i Hercegovini.
Brigada je utemeljena 13. prosinca 1993. godine odlukom Glavnog stožera HVO-a, a kroz nju je prošlo 5.000 gardista. Sjedište brigade je bilo u vojarni Stanislav Baja Kraljević u Rodoču, južnom prigradskom naselju grada Mostara.[1]
2. gardijska brigada je odlikovana Redom Nikole Šubića Zrinskog povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i 25. obljetnice Operacija Oluja 2020. godine.[2]
Brigada je prošla mnoge bojišnice do južnog, dubrovačkog bojišta do Manjače, pritom oslobodivši mnoge gradove (Kupres, Glamoč, Mrkonjić Grad, Jajce, Šipovo ...) i kao takva slovila je za jednu od najslavnijih i najboljih postrojbi Hrvatskog vijeća obrane, a svoje živote za domovinu i slobodu dala su čak 163 pripadnika ove brigade. Kapelica sv. Ivana Krstitelja, zaštitnika brigade, koja se nalazi unutar spomenute vojarne ujedno je i spomenik palim braniteljima, na zidovima su ploče s imenima i slikama poginulih gardista.[1]
Nakon rata zadaće brigade su bile da unutar HVO-a, koji je zajedno s Armijom BiH činio Vojsku Federacije Bosne i Hercegovine, štiti bošnjačko-hrvatski entitet u BiH od rata, poplava, požara i sl. Brigada je tijekom 1998. godine bila na obuci u Turskoj, u sklopu NATO-a.
Tijekom 2001. godine, 2. gardijska brigada zajedno s ostalim postrojbama hrvatske komponente Vojske FBiH daje potporu Hrvatskoj samoupravi. Hrvatski narodni sabor je pozvao časnike i vojnike hrvatske komponente Vojske Federacije BiH na samoraspuštanje. Većina časnika i vojnika, samovoljno, ovaj je poziv ispoštovala, te su vojarne HVO-a ostale prazne. Jedine posljedice samoraspuštanja, na kraju, su bile nekoliko izgubljenih plaća za vojnike i časnike HVO-a, kao i gubitak položaja u vojnoj hirerahiji za one osobe koje su se najgorljivije založile da se raspuštanje provede.
Reformom obrane u BiH 2005. godine Vojska Federacije BiH zajedno s Vojskom Republike Srpske je integrirana u sastav Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Danas se Oružane snage Bosne i Hercegovine sastoje od tri pukovnije, a 1. pješačka (gardijska) pukovnija je nasljednica Hrvatskog vijeća obrane.
U prosincu 1993. godine u sastav 2. gardijske brigade HVO-a ušle su:
- ATJ Širokobriješka Kažnjenička bojna HVO
- Lakojurišna bojna
- Hrvatska legija časti
- 60. gardijsko-desantna bojna Ludvig Pavlović
- Postrojba za posebne namjene Gavran 2
2. gardijska brigada je odlikovana Redom Nikole Šubića Zrinskog povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i 25. obljetnice Operacija Oluja 2020. godine.[2]
-
-
Pripadnici 2. gardijske brigade HVO-a pucaju iz strojnice 12.7mm, na borbenom tenku T-55, tijekom vojne vježbe.
-
Pripadnici 2. gardijske brigade HVO-a pucaju iz strojnice 12.7mm na tenku T-55, tijekom vojne vježbe.
-
Pripadnik Hrvatskog vijeća obrane kod 122mm haubice D-30J tijekom vojne vježbe.
-
Pripadnik 2. gardijske brigade HVO-a ispaljuje projektil iz 122mm haubice D-30J, tijekom vježbe.
- ↑ a b Javno.com Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. srpnja 2009. (Wayback Machine) Brigada ponosa i slave
- ↑ a b [https://kamenjar.com/milanovic-odlikovao-generale-hv-a-i-gardijske-brigade-hvo-a/ Milanović odlikovao generale HV-a i gardijske brigade HVO-a 4. kolovoza 2020. (pristupljeno 17. kolovoza 2020.)