Špilja Otkrivenja

Povijesno središte grada Chorá, manastir sv. Ivana Teologa i špilja Otkrivenja na otoku Patmosu
Svjetska baština – UNESCO
Država	Grčka
Godina uvrštenja	1999.(23. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	iii, iv, vi
Ugroženost	—
Poveznica	UNESCO:942
Koordinate	37°18′51″N 26°32′40″E / 37.31417°N 26.54444°E / 37.31417; 26.54444
Špilja Otkrivenja class=notpageimage| Lokacija Špilje Otkrivenja u Grčkoj

Špilja Otkrivenja (grčki: Σπήλαιο Αποκάλυψης) nalazi se na pola puta uz planinu između grada Chorá i sela Skala na grčkom otoku Pátmosu, otočje Dodekanez. Za ovu špilju se vjeruje kako je bila mjestom gdje je sv. Ivan napisao svoje Evanđelje po Ivanu i Knjigu otkrivenja. Špilja je 1999. godine upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi, zajedno s manastirom sv. Ivana Teologa i povijesnim središtem Chora.

Špilja se nalazi na pola puta od grada do manastira, a s današnjom cestom je povezana strmim uzlaznim stubištem. Izvana je prekrivena zgradama u čijoj je sredini glavna crkva s kupolom i dvije kapele, posvećena sv. Ani.

Špilja je nepromijenjena još od 2. stoljeća. Ona je mali prirodni i plitki otvor od vapnenca sive boje i adaptirana je za liturgijske svrhe. Na stropu su vidljive tri pukotine nastale "velikim potresom" koji se dogodio za vizije Otkrivenja sv. Ivana. (Otkrivenje, 6.12.). Na desnoj strani oltara nalazi se malo udubljenje na podu koje je prema predaji nastalo kada je na tom mjestu pao preminuvši sv. Ivan Apostol.^[1] Neposredno iznad ulaza u špilju stoji natpis: "Ovo je mjesto koje stvara trajan dojam, ništa kao kuća Božja - vrata u nebo".

• 
  Ulaz u špilju u obliku crkve
• 
  Mozaik iznad ulaza koji prijazuje sv. Ivana (desno) i njegovog učenika Prokorosa koji zapisuje učiteljeve vizije
• 
  Kupola crkve

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Špilja Otkrivenja

• Službena stranica manastira  Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. svibnja 2014. (Wayback Machine)
• Sveti otok Patmos (rus.)

v • u Svjetska baština u Grčkoj Kulturna dobra (16) Arheološki lokalitet Aigai (Vergina) (1996.) • Akropola (Atena) (1987.) • Hram Apolona Epikura u Bassai (1986.) • Manastir Dafni, Hosios Loukas i Nea Moni na Hiosu (1990.) • Del (1990.) • Delfi (1987.) • Asklepijevo svetište u Epidauru (1988.) • Arheološki lokalitet Filipi (2016.) • Stari dio grada Krfa (2007.) • Mikena i Tirint (1999.) • Mistras (1989.) • Olimpija (1989.) • Srednjovjekovni Rod (1988.) • Manastir sv. Ivana Teologa i Špilja Otkrivenja na Patmosu (1999.) • Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu (1988.) • Pitagoreion i Heraion na Samu (1992.) Mješovita dobra (2) Meteora (1988.) • Brdo Atos (1988.) Nematerijalna svjetska baština (5) Umijeće uzgoja mastike na Hiju (2014.) • Mediteranska prehrana1) (2010.) • Momoeria (2016.) • Umijeće obrade tinijskog mramora (2015.) • Rebetiko (2017.) 1) Zajednička svjetska baština Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Portugala i Maroka