otpor
otpor (hrvatski jezik)
[uredi]| (1.1 - 1.4) | ||
| padež | jednina | množina |
|---|---|---|
| nominativ | otpor | otpori |
| genitiv | otpora | otpora |
| dativ | otporu | otporima |
| akuzativ | otpor | otpore |
| vokativ | otporu/otpore | otpori |
| lokativ | otporu | otporima |
| instrumental | otporom | otporima |
izgovor:
definicija:
imenica, muški rod
- (1.1) Iskazivanje nezadovoljstva ili neslaganja s kime ili čime; odbijanje, protivljenje (da se kome ili čemu podvrgne.
- (1.2) Snaga takvog odbijanja ili protivljenja.
- (1.3) (fizika) Protivljenje materijala silama koje na njega djeluju.
- (1.4) (psihologija) Svjesna ili nesvjesna psihološka obrana protiv naviranja potisnutih (nesvjesnih) misli u svijest.
sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene:
prijevodi:
[uredi]
|