Bauhaus

Bauhaus je bila škola arhikteture i primijenjene umjetnosti u Njemačkoj. Osnovao ju je arhitekt Walter Gropius 1919. godine u Weimaru.^[1]

Cilj te škole je bio stvaranje novog udruženja poduzetnika-umjetnika pod vodstvom umjetnika-nastavnika u zajedničkom traganju učitelja i učenika za novim tehnikama, novim materijalima i novim oblicima koji će se primjenjivati na arhitekturu, namještaj i upotrebne predmete.

U Bauhausu su se održavali kursevi stolarskog, tkalačkog i keramičkog zanata, slikarstva, grafike i fotografije.

Praktičnom su radu bili pridodani teoretski predmeti o percepciji i boji, i to prema programima vrlo naprednim za to vrijeme, s konačnim ciljem da u učenicima oslobode stvaralačku energiju.

Isprva je direktor bio sam Gropius, ali kasnije je direktor postao arhitekt Ludwig Mies van der Rohe, koji školu pretvara u čistu školu arhitekture. Zbog neprilika se Bauhaus morao 1925. preseliti u Dessau i 1932. u Berlin, a nacisti su ga konačno zatvorili 1933. godine.

Iz mnogostrukih kolektivnih aktivnosti koje je razvijao Bauhaus, u raspoloženju velikog zanosa, od zamisli do ostvarenja, proizlazi moderni industrijski dizajn.

Fotografija i grafika ponovno se otkrivaju u Bauhausu gdje se eksperimentiše s beskonačnim mogućnostima vezanima uz upotrebu fotografskog aparata: kolaž, fotomontaža, dvostruka ekspozicija, uvećanje negativa i ostala tehnička sredstva koja su danas u svakodnevnoj upotrebi. Tipografski rez dobija moderan izgled, uravnotežen i neukrašen.

Arhitektura, namještaj i razni predmeti dizajniraju se po načelu funkcionalnosti. Estetska vrijednost nekog predmeta mora proizlaziti iz savršenog stapanja oblika i funkcije. Cijela je Bauhausova produkcija obilježena najvećom mogućom jednostavnošću.