Ambrozija

Ambrozija je jednogodišnja zeljasta biljka, koja naraste od 1 do 1,5 metar. Korjen joj je u obliku vretena i dosta jak. Stablo joj je uspravno, razgranato i gusto prekriveno sitnim dlačicama. Listovi su naspramni, perasto dijeljeni u uske režnjeve, maljavi, tamnozelenog lica i sivozelenog naličja. Cvijetovi su skupljeni u jednopolne glavičaste cvasti na vrhu stabla i grana. Muški cvjetovi su blijedožuti, cjevasti, sakupljeni u poluloptaste, viseće, guste cvati u obliku klāsa. Ženske cvati se formiraju u pazuhu gornjih listova, ispod muških cvati, sa pojedinačnim cvjetovima. Plod je ahenija u kojoj se nalazi sjeme. Cvjeta od kraja jula do sredine oktobra. Razmnožava se sjemenom, a sjeme se širi posredstvom čovjeka i vjetrom.

Ambrozija je porijeklom iz Sjeverne Amerike, odakle je u Evropu uvezena kontaminiranim pošiljkama sjemena. Zbog svoje izuzetno velike reprodukcijske moći, ali i dobre sposobnosti prilagođavanja novim uslovima okoline, u Evropi se veoma brzo i lahko širi, kako na poljoprivrednim tako i na nepoljoprivrednim zemljištima. Veoma često raste na napuštenim zemljištima, pored puteva, pruga, na međama, đubrištima, pored kuća i slično.

Polen ambrozije je jedan od najjačih poznatih alergenata.^[1] Sluznica organa za disanje je kontaktno mjesto gdje polen kod osjetljivih bolesnika pokrene alergijsku reakciju. Kao manifestacija alergije javlja se crvenilo očiju, suzenje, začepljenje nosa, svrab u nosu, kihanje, kašalj, otežano disanje, astma i promjene na koži i probavi. Prag koji izaziva alergijske reakcije je vrlo nizak, manje od 20 polenovih zrna po kubnom metru zraka. Danas se smatra da je oko 10% stanovništva alergično na polen ambrozije.^[1]

Štetnost ambrozije u poljoprivredi je velika, jer ona, zahvaljujući svom izuzetno jakom korjenskom sistemu i bujnoj vegetativnoj masi, iz zemljišta iznosi velike količine hranjivih materija, prouzrokujući time osiromašenje zemljišta. Osim toga, ambrozija je veoma jak kompetitor, zbog čega doprinosi značajnom smanjenju prinosa i kvaliteta biljnih kultura.

Ambrozija se veoma teško suzbija. Najdjelotvorniji pristup suzbijanju ambrozije uključuje mehaničke, agrotehničke i hemijske mjere suzbijanja.

• Mehaničke mjere uključuju pravovremeno uništavanje ove biljke čupanjem ili košenjem, prije nego počne period cvjetanja.
• Agrotehničke mjere predstavljaju osnovne agrotehničke mjere suzbijanja korova, međuredno kultiviranje oko okopavina i slično
• Hemijske mjere se koriste na nepoljoprivrednim zemljištima, a uključuju upotrebu neselektivnih herbicida na bazi glikofosfata, glikofosfinatamonijuma, dihlorbenila ili imazapira, a mogu se izvoditi isključivo u ranim fazama rasta biljke.

U mnogim evropskim zemljama doneseni su brojni zakonski propisi u vezi iskorjenjivanja ambrozije. U Federaciji Bosne i Hercegovine, doneseno je Uputstvo o načinu izvršavanja mjera obaveznog uništavanja ambrozije^[2] i Odluka o mjerama za sprječavanje širenja i uništavanje ambrozije^[3] kojima se nalaže svim pravnim i fizičkim osobama poduzimanje obaveznih mjera uništavanja ambrozije. Slični propisi su na snazi u Hrvatskoj^[4], Švicarskoj^[5], Njemačkoj^[6] i mnogim drugim državama.

 

Commons ima datoteke na temu: Ambrozija

• Ambrosia na Inra.fr Arhivirano 31. 8. 2009. na Wayback Machine
• Promocija knjige Ambrozija kao novi doprinos borbi protiv ove invazivne vrste
• Prijeti li nam ambrozija?^{[mrtav link]}
• BiH na crvenoj listi po raširenosti ambrozije
• Invazivne biljne vrste ambrozija i amorfa
• Inspekcija upozorava na obavezu uklanjanja ambrozije
• Ambrozija, naoružana i iritirajuća