Afrodita
Afrodita (Ἀφροδίτη, Aphrodítê[1] znači rođena iz morske pjene)[2] u grčkoj mitologiji je jedna od dvanaest Olimpijaca, božica ljubavi, ljepote, požude, zadovoljstva, strasti, razmnožavanja i spolnosti. Afroditin pandan u rimskoj mitologiji je Venera, a u egipatskoj Hathor. Afrodita se opisuje sa plavom kosom.
| Afrodita | |
|---|---|
 "Afrodita Pudica" (rimska kopija 2. vijeka n. e.), Nacionalni arheološki muzej, Atina | |
| Grupe | Olimpski bogovi |
| Roditelji | Zeus i Diona |
| Braća | Titani, Centimani, Kiklopi, Giganti, Eak, Apolon, Ares, Dionis, Hefest, Heraklo, Hermes, Minos, Perzej, Radamant |
| Sestre | Melijade, Erinije, Angela, Artemida, Atena, Ilitija, Enija, Erida, Ersa, Heba, Helena, Pandija, Perzefona, Hore, Harite, Litije, Muze, Mojre |
| Mitologija | Grčka mitologija |
Afroditini glavni simboli su mirte, ruže, golubovi, vrapci i labudovi. Kult Afrodite u velikoj mjeri potiče od feničanske božice Astarte, srodne istočnosemitske božice Ištar, čiji je kult bio zasnovan na sumerskom kultu Inane. Afroditini glavni kultni centri bili su Kitera, Kipar, Korint i Atina. Njen glavni festival bila je Afrodizija, koja se slavila svake godine usred ljeta. U Lakoniji Afrodita je bila obožavana kao boginja ratnica. Ona je također bila boginja zaštitnica prostitutki, udruženja koje je navelo rane naučnike da predlože koncept "svete prostitucije" u grčko-rimskoj kulturi, ideju koja se danas generalno smatra pogrešnom.
U Hesiodovoj Teogoniji, Afrodita je rođena na obali Citere iz pjene (ἀφρός, aphrós) koju proizvode Uranove genitalije, koje je njegov sin Kron odsjekao i bacio u more. U Homerovoj Ilijadi, međutim, ona je kći Zeusa i Dione. Platon, u svom Simpozijumu, tvrdi da ova dva porijekla zapravo pripadaju odvojenim entitetima: Afrodita Ourania (transcendentna, "nebeska" Afrodita) i Afrodita Pandemos (Afrodita zajednička "svim ljudima").[3] Afrodita je imala mnogo drugih epiteta, od kojih je svaki naglašavao drugačiji aspekt iste božice ili ih je koristio drugi lokalni kult. Tako je bila poznata i kao Citerea (Gospa od Citere) i Cipris (Gospa od Kipra), jer su stanovnici obje lokacije tvrdili da su mjesto njenog rođenja.
U grčkoj mitologiji, Afrodita je bila udata za Hefesta, boga vatre, kovača i obrade metala. Afrodita mu je često bila nevjerna i imala je mnogo ljubavnika; u Odiseji je uhvaćena u činu preljube sa Aresom, bogom rata. U Prvoj homerovskoj himni Afroditi ona zavodi smrtnog pastira Anhiza. Afrodita je bila i surogat majka i ljubavnica pastira Adonisa, kojeg je ubila divlja svinja. Zajedno sa Atenom i Herom, Afrodita je bila jedna od tri boginje čija je svađa rezultirala početkom Trojanskog rata i igra glavnu ulogu u celoj Ilijadi. Afrodita je predstavljena u zapadnoj umjetnosti kao simbol ženske ljepote i pojavila se u brojnim djelima zapadne književnosti. Ona je glavno božanstvo u modernim neopaganskim religijama, uključujući Crkvu Afrodite, Wicca i Hellenismos.
Rođenje iz mora
urediNjeno je porijeklo nejasno. Prema Homeru ona je kći vrhovnog boga Zeusa i božice kiše Dione. Prema Hesiodu u Teogoniji[4] rodila se iz morske pjene, koju je oplodio bog neba Uran, nakon što mu je Kron odsjekao genitalije.[5][6][7] Izašla je iz mora na ostrvu Kipar. Treća je verzija da je Talasina i Zeusova kći, budući da je Talasa božica mora. Po četvrtoj je kćer Talase i Urana.
Uloga
urediZahvaljujući svojoj ljepoti i čarolijama kojima je vladala, postala je jedna od najmoćnijih božica. Ni bogovi, ni ljudi nisu joj mogli odoljeti. Osim toga, imala je i više pomoćnika i pomoćnica: Harite (božice ljupkosti i ljepote), Hore (božice godišnjih doba), Peitu (božicu udvaranja i ljubavnog nagovora), Himenu (boga ženidbe) i Erosa, mladog boga ljubavi čijim ljubavnim strelicama niko nije mogao umaći. Budući da ljubav u životima bogova i ljudi ima jako važnu ulogu, Afrodita je jako cijenjena. Onaj ko joj je iskazivao počasti i prinosio žrtve, mogao je biti siguran u njenu naklonost. Samo je bila pomalo nestalna, a sreća koju je pružala često je bila i prolazna. Ponekad je činila čuda kakva može učiniti samo ljubav: kiparskom kiparu Pigmalionu oživjela je mramorni kip u koji se on zaljubio. Svoje je ljubimce štitila na ratištima, u morskim olujama i od spletaka neprijatelja. Znala je i mrziti, jer mržnja je rođena sestra ljubavi. Bojažljivog mladića Narcisa, koji je prema kleveti ljubomornih nimfi prezreo njene darove, dovela je do toga da se zaljubio u samog sebe i na kraju počinio samoubistvo.
Afroditin ljubavni život
urediAfrodita nije znala zadržati nijednog svog ljubavnika. Ni brak joj nije sretan. Afrodita je udata za boga-kovača Hefesta, koji je hrom i ružan. Kao naknadu za to tražila je utjehu kod živahnog boga rata Aresa, s kojim je imala petero djece (Erosa, Anterosa, Dima, Foba i Harmoniju), zatim kod boga vina Dioniza (s kojim je imala sina Prijapa), uz ostale i kod boga Hermesa. Utjehu je tražila i kod običnih smrtnika, dardanskog kralja Anhiza (kojem je rodila sina Eneju) i kod lijepog Adonisa, strastvenog lovca, za kojega je od Zeusa izmolila besmrtnost. Prema jednom mitu, Eros je Hefestov, a ne Afroditin sin.
Od njenih uplitanja u veće događaje iz svijeta mitova, najdalekosežnije je posljedice imala njena naklonost prema sinu trojanskog kralja Prijama, mladom Parisu. Kao nagradu za to što joj je u sporu sa boginjama Herom i Atenom dao prvenstvo u ljepoti, obećala mu je najljepšu od svih smrtnih žena. Ta žena, po nepodijeljenom mišljenju bogova i ljudi, bila je Helena iz Arga, žena spartanskog kralja Menelaja. Afrodita je pomogla Parisu da odvede Helenu u Troju. Menelaj se nije htio odreći svoje žene i tražio je da mu se vrati. Budući da je Paris to odbio, Menelaj je uz pomoć svog brata Agamemnona, moćnog mikenskog kralja, podigao sve ahejske kraljeve u kazneni pohod protiv Troje. Pod Agamemnonovim vođstvom otplovilo je sto hiljada Ahejaca preko mora i napalo Troju.
Afrodita je, naravno, pomagala Trojancima, ali borba nije bila njena jača strana. Bilo je, naprimjer, dovoljno da je okrzne koplje ahejskog vojskovođe Diomeda pa da plačući uzmakne s ratišta. U strašnom desetogodišnjem ratu, u kojem su učestvovali svi tadašnji junaci i gotovo svi bogovi, Paris je na kraju poginuo, a nakon njegove smrti pala je i Troja.
Literatura
uredi- Homerske himne: Afrodita
Reference
uredi- ^ "APHRODITE - Greek Goddess of Love & Beauty". Theoi Greek Mythology (jezik: engleski). Pristupljeno 27. 11. 2018.
- ^ "Aphrodite | Mythology, Worship, & Art". Encyclopedia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 27. 11. 2018.
- ^ This claim is made at Symposium 180e. It is hard to interpret the role of the various speeches in the dialogue and their relationship to what Plato actually thought; therefore, it is controversial whether Plato, in fact, believed this claim about Aphrodite. See Frisbee Sheffield, "The Role of the Earlier Speeches in the "Symposium": Plato's Endoxic Method?" in J. H. Lesher, Debra Nails & Frisbee C. C. Sheffield (eds.), Plato's Symposium: Issues in Interpretation and Reception. Harvard University Press (2006).
- ^ Hesiod, Theogony 191–192.
- ^ Kerényi, Karl (1951), The Gods of the Greeks, London: Thames and Hudson, ISBN 0-500-27048-1, str. 69.
- ^ Graves, Robert (1960) [1955], The Greek Myths, London: Penguin, ISBN 978-0241952740, str. 37.
- ^ Cyrino, Monica S. (2010), Aphrodite, Gods and Heroes of the Ancient World, New York and London: Routledge, ISBN 978-0-415-77523-6, str. 13–14.