[go: up one dir, main page]

Idi na sadržaj

Rat i mir

Izvor: Wikicitati
Rat i mir
AutorLav Nikolajevič Tolstoj
Originalni nazivVojna i mir
Datum izdanja1863
  • "Od onoga časa, kad je Pierre vidio to strašno ubistvo, koje su izvršili ljudi, koji to nisu htjeli učiniti, iz duše njegove kao da je iznenada bila istrgnuta ona opruga, na kojoj se sve držalo i pokazivalo živim, pa se sve srušilo u hrpu besmislena smeća. Iako nije sasvim bio toga svjestan, u njemu je propala vjera u dobro uređenje svijeta i u ljudsku i njegovu dušu i u Boga. To stanje je osjećao Pierre i prije, ali nikad tako snažno kao sad. Kad je prije Pierre zapadao u takve sumnje, izvirale su one iz njegove krivnje. A onda je Pierre u najdubljoj dubini duše osjećao, da je spasenje od toga očajanja i od tih sumnja u njemu samom. Ali sad je osjećao, da to nije bila njegova krivnja, što se svijet srušio u njegovim očima i što su ostale samo besmislene ruševine. Osjećao je, da nije u njegovoj vlasti, da se vrati u život."


  • "Vani se negdje u daljini čuo plač i vika, a kroz pukotine daščare vidjela se vatra; ali u daščari je bilo tiho i mračno. Pierre nije spavao, nego je otvorenih očiju ležao u mraku na svome mjestu i osluškivao jednomjerno hrkanje Platona, koji je ležao do njega, pa je osjećao, da se prije razoreni svijet dizao sad u njegovoj duši s novom ljepotom na nekakvim novim i nepokolebljivim temeljima."