Vrtača

Vrtača ili kraška dolina je zatvoreno okruglasto udubljenje u kraškom predjelu i jedna od najrasprostrnjenijih površinskih oblika kraškog reljefa. Prečnik im je do 200 m, a dubina 5 - 10 m. Nastaju:

• proširivanjem pukotina koje se međusobno sijeku i duž kojih ponire atmosferska voda koja vrši hemijsku eroziju. Ovo je najčešći tip erozije.^[1]
• urušavanjem tavanica pećina i podzemnih šupljina (salomne vrtače). Ogoljen krečnjački teren, pokriven velikim brojem vrtača, između kojih postoje uske pregrade, naziva se boginjavi kras.^[2]

Prema izgledu, postoje tri tipa vrtača:

• Tanjiraste vrtače su plitke vrtače, čiji je prečnik višestruko veći od dubine. Dno im je obično zaravnjeno, pokriveno crvenicom. Tanjiraste vrtače nastaju u slabije rastvorljivim stijenama, kao što su dolomiti, ili u krečnjacima s većim sadržajem nerastvorljivih komponenata. ^[3]
• Ljevkaste vrtače imaju prečnik približno jednak dubini. Ti oblici su veoma česti u dobro rastvorljivim, tektonski poremećenim krečnjacima. Na njihovim stranama, po pravilu, su razvijene škrape.
• Bunaraste vrtače kod koje je prečnik znatno manji od dubine. Bunaraste vrtače nastaju na presjeku dva vertikalna - subvertikalna razloma ili više njih. One predstavljaju prelaz ka jamama. Oštra granica između bunarastih vrtača i jama ne može se postaviti.
• ^[4]

Svaka vrtača je poseban životni prostor za sebe. U njoj se odvijaju endemični klimatski uslovi, jer je tokom dana manje izložena sunčevim zracima, pogotovo ako je i zaštićena rastinjem. Takvi uslovi pospješuju razvoj mnogobrojnih agrikulturnih biljaka, što znatno utiče na ljudski život u inače oskudnim kraškim područjima. Osobitost vrtača je toplotna inverzija, što znači da je dno hladnije. U visokim planinama, u većem djelu godine, snijeg se zadržava u vrtačama, i to su sniježne vrtače.^[5]

Commons ima datoteke na temu: Vrtača