Uskoplje (župa)
Uskoplje je bila župa u srednjovjekovnoj Bosni, dio zemlje Donji kraji.
Historija
[uredi | uredi izvor]Župa Uskoplje i njena dolina pokrivala je gornji tok rijeke Vrbas. Put je bio važna raskrsnica puteva još u rimsko doba, a nekoliko putopisa svjedoči o cestama u srednjem vijeku. Prvi spomen župe Uskoplje nalazimo u ljetopisu Popa Dukljanina. Uskolje je uz župe Pliva i Luka navedeno kao jezgro zemlje Donjih kraja. Naziv župe Uskoplje još nije objašnjen. Karl Pach smatrao je da je ime "Uskoplje" ilirskog porijekla, kao i Skoplje, dok je Đoko Mazović vjerovao da ime potiče od geografske karakteristike ovog područja - uskog polja. Župa Uskoplje još se spominje, s crkvom svetog Ivana, u povelji ugarskog kralja Bele iz 1244, a potom u dubrovačkim izvorima iz 1283. i 1300. godine. Tada su zabilježena tri slučaja trgovine robovima u tim dijelovima. Povelja iz 1366. spominje župu Plivu i Uskoplje koja se nalazila istočno od Plive. Granica između dviju župa bila je planinska kosa Kriva Jela. Župa Uskoplje spominje se u osmanlijskim upadima 1414. i 1456. godine. U domaćim izvorima jedini podaci o Uskoplju nalaze se u povelji kralja Stjepana Tomaša iz 1446. godine. Vojvoda Vladislav Hercegović Kosača je od ugarskog kralja Matije Korvina dobio župu Uskoplje sa gradom Veselom Stražom (1463). Dvije godine kasnije, Osmanlije su osvojili veći deo teritorije Vladislava Hercegovića. Najvjerovatnije tada osvajaju i Uskoplje. Kao nahija, Uskoplje se spominje 1468/69. godine.
Područje Uskoplja bilo je relativno dobro naseljeno, sa tri utvrde i dvanaest gradova. Na padinama planina s obje strane Vrbasa mogu se vidjeti tragovi rudarskih aktivnosti. Sva gradska utvrđenja bila su smještena na istaknutim brežuljcima koje je bilo lako obraniti. Susjedstvo je u osmanlijskim izvorima zabilježeno kao selo Gračanica. Između 1444. i 1454. grad je bio u sastavu države Stjepana Vukčića Kosače. Gustina pojedinih naselja u Uskoplju poznata je iz osmanlijskih izvora. Prema popisu stanovništva (početak 16. vijeka), u Uskoplju je bilo 48 sela sa 477 kuća. Jedno selo je u prosjeku činilo oko 9 kuća.
Izvori
[uredi | uredi izvor]- Mrgić, Jelena (2002). Donji kraj: Pejzaž srednjovjekovne Bosne. Beograd: Filozofski fakultet.
- Mrgić, Jelena (2008). Severna Bosna: 13-16. veka. Beograd: Institut za istoriju.
- Ćirkovic, Sima (1964). Istorija srednjovjekovne bosanske države. Beograd: Srpska književna zadruga.