Umjereno-kontinentalna klima
Umjereno-kontinentalna klima (Köppenov prefiks: D i treće slovo a ili b) jeste klimatska regija koju je difinirao ruso-njemački klimatolog Wladimir Köppen 1900. godine,[1] što je okarakterisano velikim sezonskim temperaturnim razlikama, sa toplim do vrućih (i često vlažnim) ljetima i hladnim (ponekad jako hladnim u sjevernim područjima) zimama. Padavine su često distribuirane kroz godinu. Definicija ove klime u vezi s temperaturom je prema sljedećem: srednja temperatura najhladnijeg mjeseca mora biti ispod −3 °C (26.6 °F) i moraju biti be najmanje četiri mjeseca čija je srednja temperatura na ili preko 10 °C (50 °F). Dodatno, lokacija u pitanju ne smije biti stepska ili pustinjska. Podtipovi Dfb, Dwb i Dsb poznati su kao hemiboreal.
Umjereno-kontinentalna klima se može naći između 40° N i 60° N širine,[2] unutar centralnih i sjeveroistočnih područja Sjeverne Amerike, Evrope, i Azije. One se mnogo manje mogu naći u južnoj hemisferi zbog većih područja okeana na toj širini i posljedičnog utjecaja mora. U sjevernoj hemisferi neke od umjereno-kontinentalnih klima, posebno u Skandinaviji, Novoj Škotskoj, i Newfoundlandu su jako pod utjecajem mora, sa relativno svježim ljetima i zimama koje su malo ispod tačke smrzavanja.[3] Malo ekstremnije umjereno-kontinentalne klime koje se nalaze u južnom Sibiru i američkom srednjem zapadu kombiniraju toplija ljeta i svježije zime u odnosu na primorsku varijantu.[4]
Definicija
[uredi | uredi izvor]
Koristeći Köppenovoj klimatskoj podjeli, klima je uzeta kao umjereno-kontinentalna kada je temperatura najhladnijeg mjeseca ispod −3 °C (26.6 °F) i trebaju postojati najmanje četiri mjeseca čija je srednja temperatura na ili iznad 10 °C (50 °F).[5] Ove temperature nisu bile proizvoljne. U Evropi, −3 °C (26.6 °F) prosječna temperatura izoterme (linije jednake temperature) bila je blizu južne granice gomilanja snijega. Prosječna temperatura od 10 °C (50.0 °F) je minimalna temperatura potrebna za rast drveća.[6] Široki opsezi temperatura su česti unutar ove klimatske zone.[7]
Drugo slovo u simbolu podjele definira sezonske padavine kiša prema sljedećem:
- s : Suho ljeto — najsuhlji mjesec ljeta ima najviše 30 milimetres (1.18 in) padavina kiše i najviše Šablon:Fraction padavina od najvlažnijeg mjeseca zime,
- w : Suha zima — najsuhlji mjesec zime ma najviše 1/10 padavina iz najvlažnijeg mjeseca ljeta,
- f : Does not meet either of the alternative specifications.
dok treće slovo opisuje vrućinu ljeta:
- a : Vruće ljeto, najtoplijiprosjek mjeseca iznad 22 °C (71.6 °F),
- b : Svježe ljeto, najtopliji mjesec ispod 22 °C (71.6 °F).
Povezane padavine
[uredi | uredi izvor]Unutar Sjeverne Amerike, vlaga unutar ovog klimatskog režima isporučuje se iz Meksičkog zaljeva i susjednog zapadnog suptropskog Atlantika.[8] Padavine su relativno dobro raspoređeno kroz godinu u više područja sa ovom klimom (f), dok ostale mogu imati redukciju u zimskim padavinama,[6] što povećava šanse za zimskom sušom (w).[9] Snježne padavine pojavljuju se u svim područjima sa umjereno-kontinentalnom klimom i u više mjesta su češće nego kiša tokom zime. U mjestima sa dovoljnim zimskim padavinama, snjećni pokrivač je često dubok. Većina ljetnih kišnih padavina dešava se tokom oluja s grmljavinom,[6] te u Sjevernoj Americi i Aziji povremeni uragani. Iako su nivoi vlage često visoki u mjestima sa umjereno-kontinentalnom klimom, "umjerena/vlažna" oznaka znači da klima nije dovoljno suha da bi bila označena kao stepska ili pustinjska.
Vegetacija
[uredi | uredi izvor]
Po definiciji, šume napreduju u ovoj klimi. Biomi unutar ovog klimatskog režima uključuju umjerene šume, umjerene pašnjake, umjereno listopadno drveće, umjerene zimzelene šume,[8] i četinare.[10] Unutar vlažnijih područja, mogu se naći smreka, bor, jela, i hrast. Padanje lišća se dešava tokom jeseni.[6]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Michal Belda; Eva Holtanová; Tomáš Halenka; Jaroslava Kalvová (4. 2. 2014). "Climate classification revisited: from Köppen to Trewartha" (PDF). Climate Research. 59: 1–14. Bibcode:2014ClRes..59....1B. doi:10.3354/cr01204.
- ^ Béla Berényi. Cultivated Plants, Primarily As Food Sources -- Vol II -- Fruit in Northern Latitudes (PDF). Encyclopedia of Life Support Systems. str. 1. Pristupljeno 23. 2. 2015.
- ^ "Halifax, Nova Scotia Temperature Averages". Weatherbase. Pristupljeno 7. 2. 2015.
- ^ "Milwaukee, Wisconsin Temperature Averages". Weatherbase. Pristupljeno 7. 2. 2015.
- ^ Antonio Ribeiro da Cunha; Edgar Ricardo Schöffel (novembar 2011). "20. The Evapotranspiration in Climate Classification". Measurements to Agricultural and Environmental Applications (PDF). InTech. str. 392–396. ISBN 978-953-307-512-9. Pristupljeno 22. 2. 2015.
- ^ a b c d C. Donald Ahrens; Robert Henson (1. 1. 2015). Meteorology Today (11 izd.). Cengage Learning. str. 491–492. ISBN 1305480627. Pristupljeno 23. 2. 2015.
- ^ Steven Ackerman; John Knox (8. 3. 2006). Meteorology: Understanding the Atmosphere. Cengage Learning. str. 419. ISBN 1305147308. Pristupljeno 23. 2. 2015.
- ^ a b Andy D. Ward; Stanley W. Trimble (18. 12. 2003). Environmental Hydrology, Second Edition. CRC Press. str. 31–34. ISBN 1566706165. Pristupljeno 23. 2. 2015.
- ^ Vijendra K. Boken; Arthur P. Cracknell; Ronald L. Heathcote (24. 3. 2005). Monitoring and Predicting Agricultural Drought : A Global Study: A Global Study. Oxford University Press. str. 349. ISBN 0198036787. Pristupljeno 18. 2. 2015.
- ^ Timothy Champion; Clive Gamble; Stephen Shennan; Alisdair Whittle (15. 8. 2009). "Prehistoric Europe". Left Coast Press. str. 14. ISBN 1598744631. Pristupljeno 23. 2. 2015.