Perunika
| Perunika / iris | |
|---|---|
 Iris germanica (perunika) | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Magnoliophyta |
| Razred | Liliopsida |
| Red | Asparagales |
| Porodica | Iridaceae |
| Dvojno ime | |
| '''Iris''' L. | |
Perunika ili iris (lat. Iris germanica) jeste višegodišnja zeljasta biljka iz porodice sabljarki. Druga imena: bogiša, modra perunika, Marin kmin, hlipavnik. Postoje i druge vrste irisa (Iris florentina, Iris pallida).
Karakteristike
[uredi | uredi izvor]Postoje mnoge vrste perunike, a najpoznatija i najraširenija je bogiša. Listovi su sabljasti i uspravni, stabljika je okrugla, a na njenom kraju je cvijet čije boje mogu varirati. Najčešće je modroplav. Na močvarnom tlu uspijeva tzv. barska ili žuta perunika (Iris pseudacorus), koja je otrovna i koju treba izbjegavati. Žutu peruniku ponekad miješaju s iđirotom (Acorus calamus). Cvijet barske perunike je žut, ali odmah po odsijecanju uvehne. Perunika bogiša obično cvjeta od maja do jula. Korijen (rizom) ljekovit je i prikuplja se u augustu i septembru. Ima slab miris na ljubičicu, koji dobija na intenzitetu ako se samelje. Okus je slatkast i pomalo gorak. Najčešće se gaji kao ukrasna biljka, ali može se naći i u prirodi.
Hemijski sastav
[uredi | uredi izvor]Korijen perunike sadrži eterično ulje i masti. U aromatičnoj masi nalazi se keton, koji korijenu daje prijatan miris na ljubičicu. Korijen sadrži i smole, tanine, skrob, šećer, sluz i kristalni glikozid – iridin, koji je najvećim dijelom nosilac ljekovitih svojstava perunike.
Upotreba
[uredi | uredi izvor]Perunika ima ljekovita svojstva, ali glavna upotreba je u kozmetičkoj i parfimerijskoj industriji. Mljevenjem suhog korijena dobija se oris, puder s mirisom ljubičice koji se koristi za proizvodnju parfema i osvježivača zraka. Ekstrakt se koristi i u zubnim pastama i osvježivačima daha. Iz korijena se izdvaja i eterično ulje, koje ima istu namjenu kao i sušeni korijen. Svjež sok korijena koristi se u kozmetici za uklanjanje pjega s kože. Iz korijena se dobija prirodna crna boja, a iz cvijeta plava. Obje boje koriste se u prehrambenoj industriji i kozmetici.[1]
Upotreba u medicini
[uredi | uredi izvor]Perunika djeluje kao holagogno sredstvo, depurativ, diuretik i ekspektorant. Indikacije su sljedeće: insuficijencija jetre i žuči. Pomaže kod migrene, problema s menstrualnim ciklusom, upale organa za disanje, problema s probavnim i urinarnim traktom. Perunika je službeno ljekovita biljka prema britanskoj[2] i njemačkoj[3] farmakopeji.
Narodno vjerovanje
[uredi | uredi izvor]Predpostavlja se da je biljka dobila ime po staroslavenskom bogu Perunu i da je bila cijenjena zbog svoje, navodno, magijske moći. Vjerovalo se da korijen perunike čuva od uroka ako se veže za kolijevku ili oko djetetovog vrata.[4]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Upotreba korijena perunike (en)
- ^ Britanska farmakopeja: B. P. C (1949)
- ^ The Complete German Comission E Monographs 1988, američko izdanje, str. 359.
- ^ Perunika, bogovska biljka
Dodatna literatura
[uredi | uredi izvor]- Jovan Tucakov, Lečenje biljem, "Vulkan" izdavaštvo, 2014.
- Enes Hasanagić, Ljekovito bilje i jetra, "Svjetlost", Sarajevo, 1984, str. 211.