Sinn Féin
Sinn Féin | |
|---|---|
| Predsjednik | Mary Lou McDonald |
| Predsjedavajući | Declan Kearney |
| Generalni sekretar | Ken O'Connell |
| Osnivač(i) | Arthur Griffith[1] |
| Osnovana |
|
| Prethodnik | National Council[2] Dungannon Clubs Cumann na nGaedheal |
| Slogan | "Tá sé in am don Athrú" ("Vrijeme je za promjenu")[3] |
| Sjedište | 44 Parnell Square, Dublin, Irska |
| Novine | An Phoblacht |
| Mladi ogranak | Ógra Shinn Féin[4] |
| Broj članova | ~15.000 (2020)[5] |
| Politička pozicija | Lijevi centar[6] do ljevice[7] |
| Ideologija | Irski republikanizam[8] Demokratski socijalizam[9] Ljevičarski nacionalizam[10] |
| Evropsko članstvo | Ljevica u Europskom parlamentu – GUE/NGL |
| Boje | Zelena |
| Dáil Éireann[11] | 36 / 160
|
| Seanad Éireann[12] | 4 / 60
|
| Skupština Sjeverne Irske[13] | 27 / 90
|
| Donji dom Ujedinjenog Kraljevstva[14] | 7 / 18
|
| Evropski parlament[15] | 1 / 13
|
| Lokalna vlada Republike Irske[16] | 81 / 949
|
| Lokalna vlada Sjeverne Irske[17] | 144 / 462
|
| Veb-sajt | |
| sinnfein | |
Sinn Féin je irska republikanska i demokratskosocijalistička politička stranka koja je aktivna u Republici Irskoj i Sjevernoj Irskoj. Sinn Féin organizacija utemeljio je Arthur Griffith, 1905. godine. Njeni članovi su osnovali revolucionarnu Republiku Irsku i njen parlament, Prvi Dáil, tokom Irskog rata za nezavisnost. Nakon Irskog građanskog rata, partija se podijelila, što je dovelo do dvije tradicionalno dominantne stranke južnoirske politike: Fianna Fáil i Cumann na nGaedheal (koje su postale Fine Gael). Nekoliko decenija preostala organizacija Sinn Féin bila je mala bez parlamentarnog predstavnika. Još jedan rascjep 1970. na početku razdoblja Nevolja doveo je do današnjeg Sinn Féina, a druga frakcija je na kraju postala Radnička partija. Tokom nevolja, Sinn Féin je bio povezan sa Privremenom Irskom republikanskom vojskom (IRA).[18] Tokom većeg dijela tog sukoba, postojale su zabrane emitovanja Sinn Féina u irskim medijima i 1988–1994. britanska ograničenja glasa za emitovanje|u britanskim medijima. Iako je stranka sjedila u lokalnim vijećima, imala je politiku apstencionizma za britanski Donji dom i Irski Dáil Éireann, koji su se kandidirali na izborima za te parlamente, ali obećavajući da neće zauzeti svoja mjesta ako budu izabrani. Nakon što je Gerry Adams postao vođa stranke 1983. godine, izborna politika je bila sve više prioritet. U 1986., stranka je odustala od apstinencijske politike za Dáil; neki članovi su formirali Republikanski Sinn Féin u znak protesta. Tokom 1990-ih, Sinn Féin – pod vodstvom Adamsa i Martina McGuinnessa – bio je uključen u mirovni proces Sjeverne Irske, koji je doveo do Sporazuma na Veliki petak i stvorio Skupštinu Irske. Godine 2006. supotpisala je Sporazum iz St Andrewsa i prihvatila ulogu Policijske službe Sjeverne Irske. Sinn Féin je najveća stranka u skupštini Sjeverne Irske, koja je osvojila najveći udio glasova prve preferencije i najviše mjesta na izborima 2022., prvi put je to učinila irska nacionalistička stranka.[19][20] Od 2007. do 2022. bila je druga po veličini stranka u Skupštini, nakon Demokratske unionističke partije (DUP), a njeni članovi bili su zamjenik prvog ministra u podjeli vlasti Izvršnoj vlasti Sjeverne Irske. U Donjem domu Ujedinjeng Kraljevstva, Sinn Féin drži sedam mjesta Sjeverne Irske; tamo, nastavlja da bude uzdržan iz parlamenta. U Dáil Éireann to je najveća zajednička stranka i glavna opozicija, koja je osvojila najveći udio glasova prve preferencije na izborima u februaru 2020.. Sadašnji predsjednik stranke je Mary Lou McDonald, koja je naslijedila Gerryja Adamsa 2018. godine.
Ranije veze sa republikanskim paravojnim formacijama
[uredi | uredi izvor]Sinn Féin je najveća republikanska irska politička stranka, i povijesno je bila povezana s IRA-om, dok je također bila povezana i s privremenom IRA-om u modernoj inkarnaciji stranke. Irska vlada je tvrdila da su visoki članovi Sinn Féina obnašali dužnosti u Vjeću vojske IRA.
Pljačka Sjeverne banke od 26,5 miliona funti u Belfastu u decembru 2004. dodatno je odgodila politički dogovor u Sjevernoj Irskoj. IRA je naširoko okrivljena za pljačku [21] iako je Sinn Fein to negirao i naveo da partijski zvaničnici nisu znali za pljačku niti su je sankcionisali.[22] Zbog vremena pljačke, smatra se da su planovi za pljačku morali biti napravljeni dok je Sinn Féin bio uključen u razgovore o mogućem mirovnom sporazumu. Ovo je podrilo povjerenje među unionistima u iskrenost republikanaca u postizanju sporazuma. Nakon svađe oko pljačke, izbila je nova kontroverza kada je u programu RTÉ Pitanja i odgovori, predsjednik Sinn Féina , Mitchel McLaughlin, insistirao je da kontroverzno ubistvo IRA-e majke desetero male djece Jean McConville, ranih 1970-ih, iako "pogrešno", nije zločin, jer se dogodilo u kontekst političkog sukoba. Političari iz Republike, uz irske medije, oštro su napali McLaughlinove komentare.[23][24]
Ideologija i politika
[uredi | uredi izvor]Sinn Féin je irski republikanska, demokratski socijalistička i lijeva stranka.[25] U Evropskom parlamentu, stranka se svrstava u parlamentarnu grupu Evropska ujedinjena ljevica–Nordijska zelena ljevica (GUE/NGL). Kategoriziran kao "populistički socijalistički" blok,[26][27] U 2014., vodeći partijski strateg i ideolog Eoin Ó Broin opisao je cijeli politički projekat Sinn Féina kao besramno populistički.[28] U akademskim krugovima, Stranka je klasifikovana kao ljevičarski nacionalisti i ljevičarski populisti, napominjući da, iako se Sinn Féin uključuje u dinamiku populizma "mi protiv njih", to čini angažovanjem na jeziku "narod protiv elite" bez pribjegavanja korištenju anti-imigrantska retorika.[27][29][30]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ O'Hegarty, P.S. (1952). A History of Ireland under the Union, 1801 to 1922. London: Methuen. str. 634.
- ^ Michael Laffan, The Resurrection of Ireland: The Sinn Féin Party 1916-23, str. 25-6, ISBN 0-521-67267-8.
- ^ "Home".
- ^ Sinn Féin Republican Youth Returns To Better Known Title, Ógra Shinn Féin. An Sionnach Fionn. Objavljeno 31. 3. 2018. Pristupljeno 18. 8. 2018.
- ^ Keena, Colm (5. 3. 2020). "Sinn Féin is the richest political party in Ireland". Irish Times. Pristupljeno 4. 1. 2022.
This will bring total membership for [Sinn Féin] to around 15,000. According to their party spokespeople, Fine Gael has 25,000 members, while Fianna Fáil has 20,000.
- ^ "Civil War politics finally ends in Irish parliament: Fianna Fáil & Fine Gael form coalition". The MacMillan Center (jezik: engleski). 29. 6. 2020. Pristupljeno 6. 3. 2023.
- ^ Culloty i Suiter 2018, str. 5.
- ^ "New Sinn Féin: Irish Republicanism in the Twenty-First Century". Routledge & CRC Press (jezik: engleski). Pristupljeno 4. 3. 2023.
- ^ "Parties and Elections in Europe". www.parties-and-elections.eu. Pristupljeno 4. 3. 2023.
- ^ Suiter 2016, str. 134.
- ^ "Find a TD". Houses of the Oireachtas. Arhivirano s originala, 5. 1. 2022. Pristupljeno 5. 1. 2022.
- ^ "Find a Senator". Houses of the Oireachtas. Arhivirano s originala, 5. 1. 2022. Pristupljeno 5. 1. 2022.
- ^ "The Northern Ireland Assembly". Arhivirano s originala, 5. 1. 2022. Pristupljeno 5. 1. 2022.
- ^ "State of the parties". Parlament Ujedinjenog Kraljevstva. Arhivirano s originala, 19. 11. 2020. Pristupljeno 5. 1. 2022.
- ^ "Full list of MEPs". Evropski parlament. Arhivirano s originala, 28. 10. 2021. Pristupljeno 11. 2. 2022.
- ^ "2019 Local Elections". electionsireland.org. Arhivirano s originala, 5. 1. 2022. Pristupljeno 5. 1. 2022.
- ^ "NI council elections 2023: Sinn Féin largest party in NI local government".
- ^ Flackes i Elliott 1994.
- ^ "NI election results 2022: Sinn Féin wins most seats in historic election". BBC News. 7. 5. 2022. Arhivirano s originala, 8. 5. 2022. Pristupljeno 7. 5. 2022.
- ^ McClements, Freya; Graham, Seanín; Hutton, Brian; Moriarty, Gerry (8. 5. 2022) [7. 5. 2022]. "Assembly election: Sinn Féin wins most seats as parties urged to form Executive". The Irish Times (jezik: engleski). Dublin. ISSN 0791-5144. Arhivirano s originala, 9. 5. 2022. Pristupljeno 7. 5. 2022.
- ^ Owen Bowcott (7. 1. 2005). "Bank raid allegations put peace at risk". The Guardian. London. Arhivirano s originala, 30. 9. 2013. Pristupljeno 20. 4. 2010.
- ^ Glendinning, Lee (9. 10. 2008). "Northern Bank robbery: The crime that nearly ended the peace process". The Guardian. London. Arhivirano s originala, 30. 9. 2013. Pristupljeno 20. 4. 2010.
- ^ "Resignation call rejected". BBC News. 19. 1. 2005. Arhivirano s originala, 24. 8. 2007. Pristupljeno 28. 3. 2007.
- ^ Mingey, Katie (24. 1. 2005). "Fallout from bank raid". The Irish Emigrant. Galway. Issue No. 938. Arhivirano s originala, 2. 12. 2005. Pristupljeno 28. 3. 2007.
- ^ Rafter 2005, str. 219.
- ^ Charalambous, Giorgos; Lamprianou, Iasonas (2016). "Societal Responses to the Post-2008 Economic Crisis among South European and Irish Radical Left Parties: Continuity or Change and Why?". Government and Opposition. Cambridge University Press. 51 (2): 269. doi:10.1017/gov.2014.35. "It has been rightly categorized by the relevant literature as populist socialist".
- ^ a b Jane Suiter; Culloty, Eileen; Greene, Derek; Siapera, Eugenia (23. 5. 2018). "Hybrid media and populist currents in Ireland's 2016 General Election". European Journal of Communication. 1 (17): 396–412. doi:10.1177/0267323118775297. S2CID 149791068. Pristupljeno 19. 7. 2022.
- ^ Suiter 2016, str. 131.
- ^ O’Malley, Eoin; FitzGibbon, John (15. 9. 2014). "Everywhere and nowhere: Populism and the puzzling non-reaction to Ireland's crises". European Populism in the Shadow of the Great Recession. SSRN 2496354. Pristupljeno 19. 7. 2022.
- ^ Quinlan, Stephen; Tinney, Deirdre (25. 6. 2019). "A Populist Wave or Metamorphosis of a Chameleon? Populist Attitudes and the Vote in 2016 in the United States and Ireland". The Economic and Social Review. 50 (2): 281–323. Pristupljeno 19. 7. 2022.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Adams, Gerry (1996). Before the Dawn. Brandon Book. ISBN 978-0-434-00341-9.
- Bean, Kevin (15. 2. 2008). The New Politics of Sinn Fein. Oxford University Press. ISBN 978-1-78138-780-1. Arhivirano s originala, 29. 5. 2016. Pristupljeno 29. 1. 2016.
- Bourne, Angela K. (26. 7. 2018). Democratic Dilemmas: Why democracies ban political parties. Routledge. ISBN 9781138898011.
- Anderson, Brendan (2002). Joe Cahill: A Life in the IRA. Dublin: O'Brien Press. ISBN 978-0-86278-674-8.
- Bell, J Bowyer (1997). The Secret Army: The IRA (3. izd.). Dublin: Poolbeg Press. ISBN 978-1-85371-813-7.
- Bew, Paul; Gillespie, Gordon (1993). Northern Ireland: A Chronology of the Troubles 1968–1993. Dublin: Gill & Macmillan. ISBN 978-0-7171-2081-9.
- Coogan, Tim Pat (2000). The I.R.A. London: HarperCollins. ISBN 978-0-00-653155-5.
- Culloty, Eileen; Suiter, Jane (2018). "Journalism Norms and the Absence of Media Populism in the Irish General Election 2016". u Susana Salgado (ured.). Mediated Campaigns and Populism in Europe. Springer. ISBN 978-3-319-98563-3. Arhivirano s originala, 8. 7. 2020. Pristupljeno 22. 4. 2020.
- Ellis, Peter Berresford (2004). Eyewitness to Irish History. Canada: John Wiley & Sons, Inc. ISBN 978-0-471-26633-4.
- Feeney, Brian (2002). Sinn Féin: A Hundred Turbulent Years. Dublin: O'Brien Press. ISBN 978-1-85371-813-7.
- Ferriter, Diarmaid (2005). The Transformation of Ireland 1900–2000. London: Profile Books. ISBN 978-1-86197-443-3.
- Flackes, W.D.; Elliott, Sydney (1994). "Provisional Sinn Féin". Northern Ireland: A Political Directory 1968–1993. Belfast: Blackstaff Press. ISBN 9780717139927.
- Frampton, Martyn (2009). The Long March: The Political Strategy of Sinn Féin, 1981–2007. Palgrave Macmillan. ISBN 978-0-230-20217-7.
- Gallagher, Michael (1985). Political Parties in the Republic of Ireland. Manchester University Press. ISBN 978-0-7190-1797-1.
- Gallagher, Michael; Marsh, Michael (18. 10. 2011). How Ireland Voted 2011: The Full Story of Ireland's Earthquake Election. Springer. ISBN 978-0-230-35400-5. Arhivirano s originala, 5. 3. 2017. Pristupljeno 4. 3. 2017.
- Gallagher, Michael; Marsh, Michael (27. 10. 2016). How Ireland Voted 2016: The Election that Nobody Won. Springer. ISBN 978-3-319-40889-7. Arhivirano s originala, 5. 3. 2017. Pristupljeno 4. 3. 2017.
- Griffith, Arthur (1904). The Resurrection of Hungary: A Parallel for Ireland. Dublin: James Duffy & Co., M.H. Gill & Son, Sealy, Bryers & Walker. (1. izdanje na Internet Archive, 3. izdanje na Internet Archive)
- Hanley, Brian; Millar, Scott (2009). The Lost Revolution: The Story of the Official IRA and the Workers' Party. Dublin: Penguin Ireland. ISBN 978-1-84488-120-8.
- Kee, Robert (2005). Ireland: A History (revidirano izd.). London: Little, Brown Book Group. ISBN 978-0-349-11676-1.
- Laffan, Michael (1999). The Resurrection of Ireland: The Sinn Féin Party 1916–1923. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0521650731.
- Mac Donncha, Mícheál, ured. (2005). Sinn Féin: A Century of Struggle (jezik: irski i engleski). Dublin: Republican Books. ISBN 978-0-9542946-2-5.
- Mac Stíofáin, Seán (1975). Revolutionary in Ireland. London: Gordon Cremonesi. ISBN 0-86033-031-1.
- Maillot, Agnès (2005). New Sinn Féin: Irish republicanism in the twenty-first century. Routledge. ISBN 0-415-32197-2.
- Murray, Gerard; Tonge, Jonathan (2005). Sinn Féin and the SDLP: From Alienation to Participation. Dublin: O'Brien Press. str. 153. ISBN 978-0-86278-918-3.
- O'Brien, Brendan (1. 8. 1995). The Long War: The IRA and Sinn Féin, Second Edition. Syracuse University Press. ISBN 978-0-8156-0597-3.
- O'Brien, Brendan (2019). A Short History of the IRA: From 1916 Onwards. ISBN 9781788491167. Arhivirano s originala, 5. 1. 2022. Pristupljeno 4. 1. 2022.
- Patterson, Henry (2006). Ireland Since 1939. Dublin: Penguin Ireland.
- Rafter, Kevin (2005). Sinn Féin, 1905–2005: In the Shadow of Gunmen. Dublin: Gill & Macmillan. ISBN 9780717139927.
- Taylor, Peter (1997). Provos The IRA & Sinn Féin. Bloomsbury Publishing. ISBN 978-0-7475-3818-9.
- Sanders, Andrew (2011). Inside the IRA: Dissident Republicans and the War for Legitimacy. Edinburgh University Press. ISBN 978-0748641123. Arhivirano s originala, 4. 1. 2022. Pristupljeno 4. 1. 2022.
- Sinnott, Richard (1995). Irish voters decide: voting behaviour in elections and referendums since 1918. Manchester University Press. ISBN 978-0-7190-4037-5.
- Suiter, Jane (2016). "Ireland: The Rise of Populism on the Left and among Independents". u Toril Aalberg; Frank Esser; Carsten Reinemann; Jesper Stromback; Claes De Vreese (ured.). Populist Political Communication in Europe. Routledge. ISBN 978-1-317-22474-7. Arhivirano s originala, 9. 5. 2022. Pristupljeno 21. 4. 2020.
- White, Robert W. (2006). Ruairí Ó Brádaigh, the Life and Politics of an Irish Revolutionary. Indiana University Press. ISBN 978-0-253-34708-4.
- White, Robert (2017). Out of the Ashes: An Oral History of the Provisional Irish Republican Movement. Merrion Press. ISBN 978-1-78537-093-9.
