Sindrom bijelog nosa

Ovaj članak je siroče zato što nema ili vrlo malo ima drugih članaka koji linkuju ovamo. Molimo Vas da postavite linkove prema ovoj stranici sa srodnih članaka.  (23-02-2012)

Sindrom bijelog nosa (engleski: White nose syndrome - WNS) je slabo shvaćena bolest vezana za uginuće više od milion šišmiša.^[1] Ovo stanje, imenovano po prepoznatljivoj gljivičnoj izraslini oko njuške i na krilima većine oboljelih životinja, prvi put je primjećeno u pećini u okrugu Schoharie, New York, SAD, u februaru 2006.^[2] Nakon toga bolest se proširila na druge pećine u državi New York, a zatim i u ostale američke savezne države, kao i u Kanadu.^[3] U proljeće 2010. godine, ova bolest je nađena u preko 115 pećina i rudnika širom sjeveroistočnog dijela SAD-a, kao i južno u državi Tennessee, zapadno u Oklahomi, kao i u kanadskim provincijama Quebec i Ontario.^[4]

Istraživanje iz 2008. godine otkrilo je da gljivice nađene na njušci, krilima, ušima i ostalim izloženim tkivima inficiranih šišmiša pripadaju rodu Geomyces.^[5] Ove gljivice više podnose niže temperature od 20 °C i rastu na šišmišima za vrijeme njihove hibernacije u pećinama i rudnicima za vrijeme zime.^[6] Pretpostavlja se da gljivice dovode do ometanja normalnog toka hibernacije, dovodeći do toga da se šišmiši često bude iz ukočenosti u ugibaju od gladi. Simptomi povezani sa sindromom bijelog nosa su gubitak tjelesnih masti, neobično zimsko ponašanje (uključujući letenje) i smrt.

Commons ima datoteke na temu: Sindrom bijelog nosa