Mount Sidley
| Mount Sidley | |
|---|---|
 Pogled iz zraka na Mt. Sidley s jugozapada | |
| Najviša tačka | |
| Visina | 4285 m |
| Istaknutost | 2517 m |
| Koordinate | 77°02′S 126°06′W / 77.033°S 126.100°W |
| Geografija | |
  Mount Sidley | |
| Lanac | Gorje Izvršnog komiteta |
| Geologija | |
| Vrsta stijena | štitasti vulkan |
| Penjanje | |
| Prvi uspon | Bill Atkinson (11. januar 1990) |
Mount Sidley je najviši vulkan na Antarktiku i stoga spada u grupu 7 vulkanskih vrhova. Visina mu je između 4181 i 4285 m.[1][2] To je veliki, uglavnom snijegom pokriveni štitasti vulkan koji je najviši i najmarkantniji od 5 vulkanskih vrhova koji čine Gorje Izvršnog komiteta u Zemlji Marie Byrd. Karakterizira ga spektakularna kaldera na južnoj strani široka 5 km[3], a nalazi se sjeveroistočno od Mount Waeschea u južnom dijelu gorja.
Otkrio ga je kontraadmiral Richard E. Byrd 18. novembra 1934. tokom leta avionom i imenovao po Mabelle E. Sidley, kćeri Williama Horlicka, koji je dao doprinos Byrdovoj antarktičkoj ekspediciji 1933-1935.[2] Uprkos svom statusu, ovaj vulkan prilično je nepoznat usljed izuzetno zabačene lokacije. Slabo je poznat čak i u svijetu planinarstva u poređenju sa daleko poznatijim Mount Erebusom, drugim najvišim antarktičkim vulkanom, koji se nalazi blizu američke i novozelandske baze na Rossovom ostrvu.
Prvi zabilježeni uspon na Mount Sidley ostvario je Novozelanđanin Bill Atkinson 11. januara 1990. dok je radio kao podrška Američkom antarktičkom programu (USAP).
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Antarctica Ultra-Prominent Summits". peaklist.org. Pristupljeno 24. 12. 2013.
- ^ a b Geographic Names Information System: Mount Sidley, U.S. Geological Survey[mrtav link]
- ^ Kurt S. Panter, Philip R. Kyle i John L. Smellie (1997). "Petrogenesis of a Phonolite-Trachyte Succession at Mount Sidley, Marie Byrd Land, Antarctica". Journal of Petrology. 38 (9): 1225–1253. doi:10.1093/petroj/38.9.1225. Pristupljeno 24. 12. 2013.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
Dodatni izvori
[uredi | uredi izvor]- LeMasurier, W. E.; Thomson, J. W., ured. (1990). Volcanoes of the Antarctic Plate and Southern Oceans. Američki geofizički savez. str. 203–207. ISBN 0-87590-172-7.
- "Skiing the Pacific Ring of Fire and Beyond", Amar Andalkar's Ski Mountaineering and Climbing Site, 2007 [1997]; pristupljeno: 14. 1. 2005.