Infiks
Infiks (lat. infixus = usađen) – u gramatici – oznaka je za osobeni oblik afiksa, morfema koji se umeće u sredinu korijena, za razliku od prefiksa, koji je ispred korijena, i sufiksa, koji je iza korijena.[1][2]
Primjeri:
- Volovi;
- Rodonačelnik,
- Grbovnik.
Kao ni u većini indoevropskih jezika, ni bosanskom nema "živih" infiksa, dok u nekim je starim indoevropskim jezicima postoji infiks -n- za tvorbu prezentske osnove. Takav je npr. latinski fingo (=oblikujem), kojeg nema u perfektskoj osnovi figī.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Čedić I. (2008): Osnovi gramatike bosanskog jezika. Institut za jezik, Sarajevo, ISBN 9958-620-04-7 pogrešan ISBN.
- ^ Čedić I. (2010): Rječnik bosanskog jezika – 2. izdanje. Institut za jezik, Sarajevo, ISBN 978-9958-620-13-3.