Frekvencija srca
Frekvencija srca, srčana frekvencija ili sinusni ritam i srčana stopa je brzina smjene srčanih ciklusa, mjerena brojem kontrakcija srca u minuti (bpm). Frekvencija srca može varirati prema tjelesnim fizičkim potrebama, uključujući i potrebu apsorbiranja kisika i izlučivanja ugljendioksid. Obično je jednak ili blizak pulsu, mjerenom u bilo kojoj perifernoj tački. Aktivnosti koje mogu izazvati promjene uključuju fizičko vježbanje, san, anksioznost, stres, bolest i uzimanje lijekova.[1][2][3][4]
Mnogi izvori navode da je normalna frekvencija stopa srca kod odraslih osoba (u mirovanju), u rasponu od 60-100 otkucaja u minuti.[5] Tahikardija je ubrzanje otkucaja srca, definisan kao iznad 100 otkucaja u minuti u mirovanju.[6] Bradikardija je spora frekvencija srca, definirana sa ispod 60 otkucaja u minuti u mirovanju. Nekoliko studija, kao i stručni konsenzus ukazuje na to da je normalan broj otkucaja srca u mirovanju odraslih je vjerojatno bliži rasponu od 50-90 otkucaja u minuti.[7][8][9][10] Tokom spavanja, srce usporava rad, često sa stopama oko 40-50 bpm, što se smatra normalnim. Kad srce ne kuca u pravilnom rasporedu, riječ je o aritmiji. Abnormalnosti srčanog ritma ponekad ukazuju na bolest.
Fiziologija
[uredi | uredi izvor]
| Funkcijsko svojstvo/pokazatelj | Definicija (i normalno stanje kod odrasliih osoba) |
| Srčani ciklus (revolucija) | Ciklično-ritmična cjelina u funkcioniranju srca, koja obuhvata sistolu (grčenje), dijastolu (opuštanje) i pauzu (60-70 u min.) |
| Udarni (sistolni) volumen | Ukupna količina krvi koju jedna sistola ubrizga u krvotok (60–80 cm3) ; snaga kojom jedna sistola potiskuje krv u arterije |
| Minutni volumen | Ukupna količina krvi koju srce istisne u toku jednog minuta (5-6 litara); jednak umnošku udarnog
volumena i frekvencije srca |
| Frekvencija srca | Broj srčanih kontrakcija (revolucija) u minuti (60-70) |
| Krvni (arterijski) pritisak |
|
| Puls (Bilo) | Pulsiranje (osciliranje) arterijskog zida, izazvano krvnim talasima, koji nastaju nakon svake srcane
kontrakcije (60-70 u min.) |
Dok je srčani ritam u potpunosti reguliran iz sinoatrijskig čvora, pod normalnim uvjetima, broj otkucaja srca reguliraju simpatički i parasimpatički nervni sistem na ulazu u sinoatrijskii čvor. accelerans živac daje simpatičke impulse na ulazu u srce.
Živac nervus accelerans pruža simpatički ulaz u srce otpuštanjem norepinefrina na ćelije sinoatrijskog čvora (SA čvora), a vagus daje parasimpatički ulaz u srce, otpuštanjem acetilholina a na ćelije sinoatrijskog čvora . Dakle, stimulacija ovog živca povećava broj otkucaja srca, a stimulacija vagusa ga smanjuje.[11]
Zbog osoba koje imaju konstantan volumen krvi, jedan od fizioloških načina da dostavi više kisika do organa je da se poveća broj otkucaja srca u dozvoli da krv češće drolazi u organe.[12] Normal resting heart rates range from 60–100 bpm. Bradikardija se definira kao smanjenje broja otkucaja srca ispod 60 u minuti. Međutim, puls 50-60 otkucaja u minuti je uobičajen među zdravim ljudima i ne nužno zahtijevaju posebnu pažnju. Tahikardija se definira kao odstupanje broja otkucaja srca iznad 100 u minuti, iako je te stopa uglavnom između 80-100 otkucaja u minuti, a ako je prisutna i za vrijeme spavanja, može biti znak hipertireoze ili anemije (vidi dolje). [12]
- Stimulatori centralnog nervnog sistema, kao što su supstituirani amfetamina i povećavaju stopu otkucaja srca.
- Depresanti ili sedativi centralnog nervnog sistema smanjuju broj otkucaja srca u jedinici vremena (osim nekih posebno neobičnih slučajeva sa jednako čudnim efektima, kao što su ketamin koji može uzrokovati - među mnogim drugim stvarima – stimulaciju poput efekata kao što je tahikardija).
Postoji mnogo načina na koje se brzine otkucaja srca povećava ili usporava. Većina uključuju stimulanse poput endorfina i hormona koji se oslobađa u mozgu, od kojih su mnogi oni koji su 'prisiljeni' / 'mameći' nakon uzimanja i prerade lijekova i droga.
Ovo poglavlje govori o ciljnom pulsu za zdrave osobe i o neprimjereno visokim za većinu osoba s koronarnom bolešću..[13] Redovni sinusni ritam je termin koji označava normalnu frekcenciju otkucaja. Njegovi impulsi potiču iz sinusnog čvora u desnoj pretkomori. Pobuđivanje srca, zatim izaziva kontrakcije srčanog mišića, odakle se impuls širi prvo na AV čvor pretkomora, a zatim u komore. Od ovih anatomskih lokacija i prijenosa oelektrofiziološkog stimulans mora, za razliku od ektopične srčanih električnih osi pozitivan pokazati ispod, d. H atrija ritam lijevo. P-vala u ekstremiteta vodstvu II se priznati pored normalnih kriterija u EKG za ritmičke otkucaje srca.
Kriteriji u EKG
[uredi | uredi izvor]U EKG-u mogu se uočiti talasi i zupci. Kod zdrave osobe obuhvata od P-talase, QRS-kompleks (od Q-, R- i S-talasa) i T-talasa. Talasi se označavaju kao P i T. Oni mogu biti pozitivni, negativni i bifazni. Zupci su Q zubac koji može biti samo negativan (ne postoji pozitivno Q), R zubac koji je samo pozitivan (ne postoji negativno R) i S zubac koji je samo negativan (ne postoji pozitivno S). Tip zubca se određuje na osnovu R zupca (koji je uvijek pozitivan). Ako je negativni zubac prije pozitivnog R to je Q. Ako se negativni zubac nalazi nakon R onda je to S zubac. Inače u normalnom QRS kompleksu ne postoji više od jednog pozitivnog zubca (R). Ako se pojave I drugi R zupci, uglavnom su posljrdica patolških stanja, a označavaju se sa R'. Ukoliko postoji samo jedan negativan zubac, a nema pozitivnog R, ne zna se da li je to S i Q zubac, pa se nazivan QS zupcem ili QS kompleksom.
U elektrokardiogramu zdrave osobe su:
- Redovna pjava P zubaca
- Normalno konfigurirani P-talasi sa normalnim atrijskim vektorom
- Konstantni PP intervali
- Odgovor svakiog P-vala na kompleks QRS
Patologija
[uredi | uredi izvor]Ovisno o starosti i spola, frekvencije 60 do 100 otkucaja u minuti se smatra normalnom. Ako je normalan rad srca prespor (npr. tokom spavanja), to se zove sinusna bradikardija, a ubrzanje rada srca (npr. pri naporu) se zove sinusna tahikardija. Nepravilni sinusni ritma se zove sinusna aritmija.
Patološka odstupanja u stvaranju ili prosljeđivanju srčanih pobuda su srčane aritmije i u slučaju porijekla u sinusnom čvoru mogu se sažeti pod zajnički naziv sindrom bolesnog sinusa .
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u:
|author=(pomoć) - ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001). Biologija 8. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 9958-10-396-6.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
- ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1996). Biologija 1. Sarajevo: Federecija Bosne i Hercegovine – Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
- ^ "Target Heart Rates". Target Heart Rates. American Heart Association. 2014. Pristupljeno 2014. Provjerite vrijednost datuma u parametru:
|access-date=(pomoć) - ^ "Tachycardia| Fast Heart Rate". Tachycardia. American Heart Association. 2. 5. 2013. Pristupljeno 2014. Provjerite vrijednost datuma u parametru:
|access-date=(pomoć) - ^ Aladin, Amer I.; Whelton, Seamus P.; Al-Mallah, Mouaz H.; Blaha, Michael J.; Keteyian, Steven J.; Juraschek, Stephen P.; Rubin, Jonathan; Brawner, Clinton A.; Michos, Erin D. (1. 12. 2014). "Relation of resting heart rate to risk for all-cause mortality by gender after considering exercise capacity (the Henry Ford exercise testing project)". The American Journal of Cardiology. 114 (11): 1701–06. doi:10.1016/j.amjcard.2014.08.042. ISSN 1879-1913. PMID 25439450.
- ^ Hjalmarson, A.; Gilpin, E. A.; Kjekshus, J.; Schieman, G.; Nicod, P.; Henning, H.; Ross, J. (1. 3. 1990). "Influence of heart rate on mortality after acute myocardial infarction". The American Journal of Cardiology. 65 (9): 547–53. ISSN 0002-9149. PMID 1968702.
- ^ Spodick, D. H. (15. 8. 1993). "Survey of selected cardiologists for an operational definition of normal sinus heart rate". The American Journal of Cardiology. 72 (5): 487–88. ISSN 0002-9149. PMID 8352202.
- ^ Mason, Jay W.; Ramseth, Douglas J.; Chanter, Dennis O.; Moon, Thomas E.; Goodman, Daniel B.; Mendzelevski, Boaz (1. 7. 2007). "Electrocardiographic reference ranges derived from 79,743 ambulatory subjects". Journal of Electrocardiology. 40 (3): 228–34. doi:10.1016/j.jelectrocard.2006.09.003. ISSN 1532-8430. PMID 17276451.
- ^ Schmidt-Nielsen, Knut (1997). Animal physiology: adaptation and environment (5th izd.). Cambridge: Cambridge Univ. Press. str. 104. ISBN 978-0-521-57098-5.
- ^ a b Fuster 2001, str. 78–9.
- ^ Anderson JM (1991). "Rehabilitating elderly cardiac patients". West. J. Med. 154 (5): 573–8. PMC 1002834. PMID 1866953.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]