Flamingo
| Flamingo | |
|---|---|
 Kratkokljuni flamingo, Phoenicopterus jamesi | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Animalia |
| Potcarstvo | Eumetazoa |
| Koljeno | Chordata |
| Potkoljeno | Vertebrata |
| Razred | Aves |
| Red | Phoenicopteriformes |
| Porodica | Phoenicopteridae |
| Rod | Phoenicopterus |
Flamingo (Phoenicopterus) jest naziv za vrste ptica iz porodice flamingosi (Phoenicopteridae), odnosno istoimenog reda (Phoenicopteriformes).
Etimologija
[uredi | uredi izvor]Naziv potiče od španske riječi flamengo, koja ima korijen u provansalskom flamanc od flama (flame – plamen) + germanski sufiks ing. Sličnu etimologiju ima i latinizirani grčki termin Phoenicopterus, od grčke riječi φοινικόπτερος - φοινικόπτερος phoinikopteros, koja doslovno znači "krvavo crveno perje", a koji se koristi u italijanskom jeziku.
Izgled
[uredi | uredi izvor]Flamingosi imaju prepoznatljivo ružičasto perje, tanke noge, dug i vrlo savitljiv vrat. Specifično obilježje ovih ptica je neobično savijen kljun, kojim iz vode ili mulja, filtriranjem uzimaju hranu. Ružičasta boja perja kod ovih ptica potiče od njihove ishrane. Ona može varirati od svijetlo ružičaste do jarko crvene, a intenzitet obojenosti zavisi od količine vodenih bakterija i beta-karotena koje uzimaju hranom. Flamingosi posjeduju i "žlijezde za uljepšavanje" koje se nalaze na dnu repa, a neki naučnici smatraju da ih ove ptice koriste u cilju dotjerivanja radi privlačenja suprotnog spola. Istraživači su primijetili da tokom sređivanja perja, flamingosi trljaju glavu o žlijezdu, a odmah zatim o vrat, grudi i leđa. Crvenkasto-narandžasti karotenoidi u ulju pojačavaju i ističu ružičasto perje tih ptica.[1] Mladunci imaju bjelkasto-sivkasto perje, koje kasnije, kada krenu da se hrane istom hranom kao i roditelji, polahko prelazi u različite nijanse roza boje. Flamingosi često stoje na jednoj nozi, dok je druga uvučena ispod tijela. Etiologija ovakvog ponašanja još uvijek nije u potpunosti objašnjena. Skorašnja istraživanja pokazala su da stajanje na jednoj nozi smanjuje gubitak toplote, shodno tome da su ptice ektotermne životinje i da provode dosta vremena u hladnoj vodi. Ovakvo ponašanje javlja se i kada su ptice u toploj vodi. Drugi naučnici dodaju da, stojeći na jednoj nozi, flamingosi smanjuju gubitak temperature kada puše vjetar. Naime, oni nemaju perje na nogama i na kljunu, što povećava odavanje toplote. Stoga ih skrivaju u perje koje je dobar izolator.[2]
Rasprostranjenost
[uredi | uredi izvor]Flamingosi žive u Africi, Srednjoj i Jugozapadnoj Aziji, Južnoj Evropi i Južnoj i Srednjoj Americi. Na jugu Španije i Francuske gnijezde se ružičasti flamingosi (Phoenicopterus roseus), najveća i najraširenija vrsta. Ova vrsta visoka je oko 130 cm i nastanjuje Afriku, Aziju i Južnu Evropu. Kod Vredena, mjesta na granici između Njemačke i Holandije, živi mala, nestabilna kolonija sastavljena od raznih vrsta flamingosa. To je najsjevernija kolonija flamingosa na svijetu. Kolonije flamingosa mogu brojati i do milion jedinki. Krivolov i pljačka njihovih jaja glavni su uzroci smanjenja brojnosti populacija svih vrsta flamingosa širom svijeta. Američki ili karipski flamingo (Phoenicopterus ruber) jedinstvena je vrsta, veoma prilagođena uslovima života u staništima sa slanom vodom. Ptice ove vrste konzumiraju hranu s visokim koncentracijama soli, mogu čak piti slanu morsku vodu, kao i skoro ključalu vodu u gejzirima.[3][4]
Gniježđenje
[uredi | uredi izvor]Svi se flamingosi gnijezde u velikim kolonijama. Obično žive upareni, monogamnim načinom života, a samo iznimno rijetko mijenjaju partnere.[5] Od blata grade 40 cm visoko uzvišenje s udubljenjem na vrhu. U to udubljenje polažu jedno, vrlo rijetko dva jaja. Mladunce hrane oba roditelja, dok im se kljun ne razvije dovoljno da sami mogu filtrirati hranu iz vode, što traje oko dva mjeseca.
Ishrana
[uredi | uredi izvor]Flamingosi imaju usko specijalizirani način ishrane, koja se uglavnom sastoji od sićušnih račića, larvi insekata i modrozelenih algi. Načinu ishrane je prilagođen kljun, savijen prema dolje, što im omogućuje lakše uzimanje hrane.[6]
Sistematika
[uredi | uredi izvor]- Ružičasti flamingo / Veliki flamingo (Phoenicopterus roseus)
- Karipski flamingo / Američki flamingo (Phoenicopterus ruber)
- Patuljasti flamingo (Phoenicopterus minor)
- Čileanski flamingo (Phoenicopterus chilensis)
- Žutonogi flamingo (Phoenicopterus andinus)
- Kratkokljuni flamingo (Phoenicopterus jamesi)
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Vatrene ptice: Zašto su flamingosi ružičaste boje". radiosarajevo.ba. Radio Sarajevo. Pristupljeno 1. 4. 2017.
- ^ Walker, Matt (13. 8. 2009). "Why flamingoes stand on one leg". news.bbc.co.uk. Pristupljeno 1. 4. 2017.
- ^ Hughes, M.R. (2003). "Regulation of salt gland, gut and kidney interactions". Comparative Biochemistry and Physiology A. 136 (3): 507–524. doi:10.1016/j.cbpb.2003.09.005.
- ^ Eckhart, S. (1982). "The osmoregulatory system of birds with salt glands". Comparative Biochemistry and Physiology A. 71 (4): 547–556. doi:10.1016/0300-9629(82)90203-1.
- ^ Studer-Thiersch, A. (2000). "What 19 Years of Observation on Captive Great Flamingos Suggests about Adaptations to Breeding under Irregular Conditions". Waterbirds: The International Journal of Waterbird Biology (Special Publication I: Conservation Biology of Flamingos izd.). 23: 150–159.
- ^ "NATURE: Fire Bird - Flamingo Facts". pbs.org. PBS. Arhivirano s originala, 11. 11. 2014. Pristupljeno 31. 3. 2017.