Fagus sylvatica
| Obična bukva (Drvenasta biljka roda Fagus, porodica Fagaceae) | |
|---|---|
 Bukova šuma | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Magnoliophyta |
| Razred | Magnoliopsida |
| Red | Fagales |
| Porodica | Fagaceae |
| Rod | Fagus |
| Vrsta | F. sylvatica |
| Dvojno ime | |
| Fagus sylvatica L. | |
| Sinonimi | |
| |
Obična bukva ili evropska bukva (lat. Fagus sylvatica) je listopadno drvo iz porodice Fagaceae, najrasprostranjenija vrsta šumska vrsta u Evropi, uključujući i Bosnu i Hercegovinu i susjedne balkanske drzave U tim područjima je autohtona vrsta biljaka.[1][2]
Rasprostranjenje
[uredi | uredi izvor]
Obična bukva uspijeva u brdskim i planinskim područjima srednje, zapadne i jugoistočne Europe.
Iznad pojasa hrastovih šuma pa sve do 1.200 m nadmorske visine, ostaje posljednji pojas listopadnog drveća u kojem najvažniju ekološku ulogu ima bukva. U nekim krajevima javlja se čak iznad pojasa četinarskih šuma na visinama 1.800 do 2.000 m. Bukva koja raste na toj visini naziva se pretplaninskom, a često ima kvrgava i/ili kriva stabla (zbog izloženosti surovim zimskim vjetrovima)
Habitus
[uredi | uredi izvor]Obična bukva naraste u visinu do oko 40 m. Debljina stabla može biti i sa dijametrom od preko 1 m. Krošnja joj je široko zaobljena.
Kora debla je siva, glatka i tanka. Pupovi su 2 cm dugi, vretenasti, otklonjeni od izbojka pod kutom od 45°. Srčika izbojka je trobrida. Lišće je eliptično, dugo 8 cm. Rub lista je valovit i fino trepavičasto dlakav. List bukve u mladosti je bogat vitaminom C. Cvjetovi su jednospolni u resastim, glavičastim cvatovima. Muški su u okruglim resama na dugoj stapki, ženski po dva cvijeta u kupuli, koja je obrasla končastim ljuskama. Kupula ili zajednički ovoj, nastaje bujanjem cvjetne osi. Tokom cvjetanja kupula je sočna, a poslije otvrdne i postane drvenasta, a listići joj se pretvore u duge bodljike ili ljuske. Bukva cvjeta iza listanja, u aprilu ili maju. Muški i ženski cvjetovi su na novoizraslim izdancima.
Plodovi su raspoređeni po dva su u kupuli, zvanoj bukvica ili bukov žir. Smeđi su, trokutasti i jestivi. Dozrijevaju u septembru ili početkom oktobra, a opadaju nakon prvih oktobarskih mrazeva ili početkom novembra. U 1 kg plodova ima oko 3-600 do 6.800 plodova. Klijavost je prosječno oko 35 %; kratkotrajna je, svega oko 6 mjeseci.[3][4][5] Zrela kupula puca na 4 dijela. Bukvica ima dva mesnata, bubrežasta kotledona. Prvi listovi su nasuprotni.
Oprašivanje je vjetrom. Punim kapacitetom plodonosi svake 7. do 12. godine. Prve plodove daje u dobi od 30 do 50 godina.
Ekologija
[uredi | uredi izvor]Bukove šume dolaze na svim matičnim supstratima (bazofilni, neutrofilni, acidofilni). Podnosi zasjenu najbolje od listopadnog drveća. Klijanci su osjetljiviji na mraz i jako sunce.
Kora je tanka, pa je osjetljiva na naglo osvjetljenje. Dobro se zakorijenjuje, korijen se dobro prilagođava uvjetima na terenu; otporna je na vjetrove, a preferira vlažnija tla.
Ljekovitost i jestivost
[uredi | uredi izvor]Bukva spada i u ljekovito biljke. Upotrebljava se kora mladih grana te katran dobiven suhom destilacijom grančica. Sasvim mladi listovi, a i kora, mogu se jesti u sirovom ili prokuhanom stanju. Jestivi su i prženi plodovi iz kojih se može dobiti kvalitetno jestivo ulje (bukvice sadrže oko 36 % ulja ).
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Tall Trees". Arhivirano s originala, 17. 7. 2014. Pristupljeno 18. 2. 2020.
- ^ Wühlisch, G. (2008). "European beech – Fagus sylvatica" (PDF). EUFORGEN Technical Guidelines for Genetic Conservation and Use. Arhivirano s originala (PDF), 19. 8. 2019. Pristupljeno 18. 2. 2020.
- ^ Brullo, S.; Guarino, R.; Minissale, P.; Siracusa, G.; Spampinato, G. (1999). "Syntaxonomical analysis of the beech forests from Sicily". Annali di Botanica. 57: 121–132. ISSN 2239-3129. Arhivirano s originala, 13. 12. 2013. Pristupljeno 5. 12. 2013.
- ^ Harris, E. (2002) Goodbye to Beech? Farewell to Fagus? Quarterly Journal of Forestry 96 (2):97.
- ^ International foresters study Lake District's 'greener, friendlier forests' Arhivirano 28. 1. 2010. na Wayback Machine forestry.gov.uk
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]