Dirichletov red
U matematici, Dirichletov red[1][2] je svaki red oblika
gdje su s i an, (n = 1, 2, 3, ...) kompleksni brojevi.
Dirichletov red igra mnogo važnih uloga u analitIčkoj teoriji brojeva. Najčešća definicija Riemannove zeta-funkcije je Dirichletov red, kao što su Dirichletove L funkcije. Pretpostavlja se da se Selbergova klasa redovao pokorava generalizovanoj Riemannovoj hipotezi. Red je dobio ime u čast Johann Peter Gustav Lejeune Dirichleta.
Primjeri
[uredi | uredi izvor]Najpoznatiji Dirichletov red je
što predstavlja Riemannovu zeta-funkciju. Drugi je:
gdje je μ(n) Möbiusova funkcija. Ovaj i mnogi drugi redovi mogu se dobiti primjenom Möbiusove formule inverzije i Dirichletove konvolucije na poznate redove. Na primjer, za dati Dirichletov karakter dobija se
gdje je Dirichletova L funkcija.
Drugi identiteti su
gdje je φ(n) Eulerova fi funkcija, i
gdje je σa(n) sigma funkcija. Drugi identiteti sa funkcijom d=σ0 su
Logaritam zeta-funkcije dat je sa
za Re(s) > 1. Ovdje je von Mangoldtova funkcija. Logaritamska derivacija je tada
Zadnje dvije formule su specijalni slučajevi općenitijeg odnosa derivacija Dirichletovog reda, datog ispod.
Za datu Liouvilleovu funkciju , imamo
Još jedan primjer uključuje Ramanujanovu sumu:
Analitičke osobine Dirichletovog reda: apscisa konvergencije
[uredi | uredi izvor]Za dati niz {an}n ∈ N kompleksnih brojeva pokušavamo odrediti vrijednost
kao funkcije kompleksne promjenljive s. Kako bi ovo imalo smisla, moramo odrediti osobine konvergencije za gornji bekonačani red:
Ako je {an}n ∈ N ograničen niz kompleksnih brojeva, tada odgovarajući Dirichletov red f konvergira apsolutno na otvorenoj poluravni s tako da je Re(s) > 1. Općenitije, ako je an = O(nk), red konvergira apsolutno na poluravni Re(s) > k + 1.
Ako je skup suma an + an + 1 + ... + an + k ograničen sa n i k ≥ 0, tada gornji beskonačni red konvergira na otvorenoj poluravni s tako da vrijedi Re(s) > 0.
U oba slučaja f je analitička funkcja odgovarajuće otvorene poluravni.
Općenito, apscisa konvergencije Dirichletovg reda je prekid realne ose vertikalne linije u kompleksnoj ravni, takav da postoji konvergencija sa lijeve, a divergencija sa desne strane. Ovo je analogno za Dirichletov red radijusa konvergencije za potencijalne redove. Slučaj kod Dirichletovog reda je komplikovan, jer se apsolutna konvergencija i uniformna konvergencija mogu javiti u različitim poluravnima.
Derivacije
[uredi | uredi izvor]Za dato
za potpuno multiplikativnu funkciju ƒ(n), te pretpostavljajući da red konvergira za Re(s) > σ0, dobijamo da
konvergira za Re(s) > σ0. Ovdje, je von Mangoldtova funkcija.
Proizvodi
[uredi | uredi izvor]Pretpostavimo
i
Ako su oba F(s) i G(s) apsolutno konvergentni za s > a i s > b tada imamo
Ako je a = b i ƒ(n) = g(n) imamo
Transformacije integrala
[uredi | uredi izvor]Mellinova transformacija Dirichletovog reda data je Perronovom formulom.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Dirichlet Series - an overview | ScienceDirect Topics". www.sciencedirect.com. Pristupljeno 2024-07-04.
- ^ "Dirichlet series | mathematics | Britannica". www.britannica.com (jezik: engleski). Pristupljeno 2024-07-04.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- G. H. Hardy, and Marcel Riesz, The general theory of Dirichlet's series, Cambridge Tracts in Mathematics, No. 18 (Cambridge University Press, 1915).
- The general theory of Dirichlet's series by G. H. Hardy. Cornell University Library Historical Math Monographs. {Reprinted by} Cornell University Library Digital Collections