Genetika agresivnosti

Područje psihologije bilo je pod velikim uticajem proučavanja genetike. Decenije istraživanja su pokazala da i genetski i okolišni faktori igraju ulogu u različitim ponašanjima ljudi i životinja (npr. Grigorenko i Sternberg, 2003). Međutim, genetska osnova agresije ostaje slabo shvaćena. Agresija je višedimenzionalni koncept, ali se općenito može definisati kao ponašanje koje drugome nanosi bol ili štetu.

Genetsko-razvojna teorija kaže da individualne razlike u kontinuiranom fenotipu proizlaze iz djelovanja velikog broja gena, od kojih svaki ima učinak koji djeluje na faktore okoline kako bi proizveo osobinu.^[1] Na ovu vrstu osobine utiče više faktora što je čini složenijom i težim za proučavanje od jednostavne mendelske osobine (jedan gen za jedan fenotip ).

Eksperimenti dizajnirani za proučavanje bioloških mehanizama koriste se kada se istražuje kako na agresiju utječe genetika. Studije molekularne genetike omogućavaju ispitivanje mnogih različitih tipova osobina ponašanja manipulacijom genima i proučavanjem efekta(a) manipulacije.

Bilješke

^ Tremblay, Richard E., Hartup, Willard W. and Archer, John (eds.) (2005). Developmental Origins of Aggression. New York: The Guilford Press. ISBN 1-59385-110-3.CS1 održavanje: više imena: authors list (link) CS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link)

[Tremblay05-1] Tremblay, Richard E., Hartup, Willard W. and Archer, John (eds.) (2005). Developmental Origins of Aggression. New York: The Guilford Press. ISBN 1-59385-110-3.CS1 održavanje: više imena: authors list (link) CS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link)

[1]