Budistička meditacija
| Dio serije članaka o |
| Budizmu |
|---|
 |
Budistička meditacija predstavlja niz tehnika kojima se razvijaju svjesnost, koncentracija, mirnoća i uvid. Budisti upražnjavaju meditaciju kao dio puta prema prosvjetljenju i nirvani (vidi: plemeniti osmostruki put).
Po budističkom shvatanju, meditacija predstavija djelatnost u kojoj čovjek nastoji da prevaziđe diskurzivno razmišljanje, da uništi ili spriječi nepovoljna duševna stanja, te začne ili utvrdi povoljna duševna stanja.[1] Suština budističke meditacije je u sabranosti pažnje i svjesnosti, pažljivosti i posmatranju.
Latinska riječ meditacija je samo približan prevod termina bhavana, što znači "njegovanje" ili "razvoj", tj. oplemenjivanje ili razvijanje uma.
Sabranost pažnje na dah
[uredi | uredi izvor]Jedan od najpoznatijih primjera budističke meditacije je "sabranost pažnje na dah" (sanskrit anapanasati). Sastoji se u tome da čovjek bude svjestan svakog udaha i izdaha.
Meditacija o smrti
[uredi | uredi izvor]Budistička meditacija se kod monaha odnosi na često podsjećanje, svake večeri i zore, na mnogobrojne pogibelji kojima obiluje ljudski život, usljed čega smrt može da nastupi iznenada. Monah tada mora da preispita loša stanja u sebi koja nije prevazišao, a koja bi mogla da izazovu produženu buduću patnju u slučaju naprasne smrti (vidi: preporađanje).[1]
Reference
[uredi | uredi izvor]Literatura
[uredi | uredi izvor]- E. Conze, Buddhist Meditation, 1960.