Bijeli nosorog

Bijeli nosorog
Status zaštite: Smanjeni rizik (nt)
Sistematika
Carstvo	Animalia
Koljeno	Chordata
Razred	Mammalia
Red	Perissodactyla
Porodica	Rhinoceratidae
Rod	Ceratotherium
Vrsta	C. simum
Dvojno ime
Ceratotherium simum Burchell, 1817.
Rasprostranjenost bijelog nosoroga

Bijeli nosorog (Ceratotherium simum) vrsta je nosoroga. Nakon afričkog slona, to je najveća kopnena životinja u svijetu. Poznat je po širokim usnama prilagođenim za jedenje trave i po činjenici da je ova vrsta nosoroga najdruštvenija.

Postoje dvije podvrste, sjeverni bijeli nosorog (C. s. Cottoni), koji je izumro u divljini, i južni bijeli nosorog (C. s. Simum), koji je znatno češći i nije ugrožen. Njegova populacija je 2015. godine procijenjena na oko 20.000 jedinki.

Ime bijelog nosoroga vodi porijeklo iz Južne Afrike gdje se afrikanski jezik razvio iz holandskog. Afrikanska riječ "wyd" (od holandskog "wijd") znači "širok" i odnosi se na širinu usana bijelog nosoroga. Rani engleski doseljenici u Južnu Africu pogrešno su tumačili riječ "white" i izgovarali je "bijeli", tako da se nosorog sa širokim usnama i dalje nazivao bijeli, kao i drugi, crni nosorog koji ima uske usne. Ova široka usta specijalizirana su za sječu velike količine trave, dok su usta crnih nosoroga pogodna za kidanje grmolikog lišća. Rod kojem pripada bijeli nosorog, Ceratotherium, otprilike znači "rogata zvijer".

Epitet simum je od grčke riječi simus i znači "ravnog nosa".

Bijeli nosorog ima krupno, masivno tijelo, veliku glavu, kratak vrat i široka prsa. Odrasli nosorog težak je 1.800-3.000 kilograma, dugačak je od 3,35 do 4,2 metra i visok do ramena od 150 do 185 centimetara. Rekordna zabilježena težina je oko 3.600 kilograma. Na njušci se nalaze dva roga izgrađena od keratina, za razliku od jelenskih koštanih rogova. Prednji rog je duži i u prosjeku mjeri blizu 90 cm, a može doseći i 150 cm. Bijeli nosorozi imaju prepoznatljivu grbu na prednjem dijelu leđa, iznad glave. Svaka od četiri kratke noge ima po tri prsta . Boja kože varira od žućkasto-smeđe do sive. Dlaku imaju samo na krajevima repa i u ušima. Uši se mogu kretati nezavisno jedno od drugog, kako bi nosorog sakupio što više zvukova, dok je čulo njuha najznačajnije. Mirisni receptori odgovorni za miris su veći od cijelog mozga.

Žive u travnatim ravnicama i savanama. Oni su biljojedi koji pasu travu i preferiraju onu najkraću. Vodu piju dva puta dnevno ukoliko im je dostupna. Ukoliko vlada suša, mogu izdržati četiri do pet dana bez vode. Otprilike pola dana provode jedući, trećinu odmarajući, a ostatak dana u raznim drugim aktivnostima. Kao i svi drugi nosorozi, i bijeli se vole kupati i valjati u blatu kako bi se rashladili.

Kada su izloženi opasnosti, bijeli nosorozi (uglavnom mužjaci) trljaju rogove o zemlju i spuštaju glave ušiju okrenutih unatrag, u kombinaciji sa režanjem i vriskom ako su napadnuti. Trče brzinom od 28 kilometara na sat koju mogu održati na udaljenosti od 3,2 kilometra. Galopska brzina je 40 km/h.

Bijeli nosorozi mogu živjeti u krdima od 14 jedinki, uglavnom sačinjenih od ženki. Odrasli mužjaci uglavnom vode samački život. Dominantni mužjaci obilježavaju svoju teritoriju urinom i izmetom. To rade oko 10 puta dnevno dok patroliraju teritorijom. Najžešće borbe izbijaju kada se mužjaci bore oko ženke. Ženke ne brane svoju teritoriju, iako se ona značajno preklapa sa teritorijama drugih nosoroga.

Ženke su polno zrele sa 4-5 godina, a mužjaci kasnije, sa 10-12 godina. Parenje traje oko pola sata. Par ostaje zajedno između 5 i 20 dana, nakon čega se razdvajaju. Trudnoća traje oko 16-18 mjeseci, nakon čega se rađa jedno mladunče, teško 40 do 64 kilograma. Još uvijek su nesigurni dok ne prođu 2-3 dana. Kad se osjeća ugroženim, mladunče se skriva pod majkom koja je vrlo zaštitnički nastrojena i snažno će ga štititi. Sisanje mlijeka može potrajati i do dvanaestog mjeseca života. Ženka je sposobna za rađanje svake 2 do 3 godine. Bijeli nosorozi žive 40-50 godina.

Južni bijeli nosorog (Ceratotherium simum simum), jedna je od dvije podvrste bijelog nosoroga. 2005. godine utvrđeno je da ih ima najviše u Južnoafričkoj Republici. Njihov se broj procjenjuje na oko 11.600, što sugerira da je ova podvrsta nosoroga najrasprostranjenija u svijetu. Ako im se osigura dovoljno prostora i hrane, lako će se razmnožavati u zoološkim vrtovima, posebno oni nosorozi koji su prebačeni iz divljine. O tome svjedoči činjenica da se u zoološkom vrtu u San Diegu od 1972. godine rodio 91 nosorog. Međutim, iz nerazumljivih razloga, stopa reprodukcije je izuzetno niska među ženkama južnih bijelih nosoroga rođenih u zatočeništvu.

Sjeverni bijeli nosorog (Ceratotherium simum cottoni) nekada je živio u nekolicini zemalja istočne i središnje podsaharske Afrike, a danas je kritično ugrožena vrsta. Populacija u divljini smanjena je sa oko 500 na samo četiri nosoroga od 1970.

Prema izvještajima BBC- a, danas žive samo 2 divlja sjeverna bijela nosoroga.^[1] Posljednji mužjak je uginuo 2018. godine.

Bijeli nosorog otkriven je 1817. godine, a sedamnaest godina kasnije postao je, zbog prekomjernog lova i sporog razmnožavanja, rijetka životinja.

Sjeverni bijeli nosorozi mogu se naći samo u Demokratskoj Republici Kongo dok južna podvrsta živi u cijeloj Južnoj Africi. 98,9% populacije bijelih nosoroga živi u samo četiri države (Južnoafrička Republika, Namibija, Zimbabve i Kenija). Gotovo desetkovani i dovedeni na rub izumiranja početkom 20. vijeka, bijeli nosorozi su se povratili u ogromnom broju. Procjenjuje se da je 2001. godine 11.670 bijelih nosoroga živjelo u divljini, dok je još 777 nosoroga živjelo u zoološkim vrtovima. To ih čini najbrojnijom vrstom nosoroga na svijetu.