Bosiljak

Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Bosiljak
Sistematika
Carstvo	Plantae
Divizija	Magnoliophyta
Razred	Magnoliopsida
Red	Lamiales
Porodica	Lamiaceae
Rod	Ocimum
Vrsta	O. basilicum
Dvojno ime
Ocimum basilicum Linnaeus

Bosiljak (latinski: ocimum basilicum; od grčkog basileus – kraljevski) jest začinska biljka iz porodice usnatica.

Bosiljak je jednogodišnja biljka. Raste grmasto visine od 20 do 60 cm. Cijela biljka ima aromatičan miris. Stabljika, listovi i cvjetne čašice prekriveni su finim dlačicama. Listovi su ovalni, 1,5 do 5 cm dugi i do 3 cm široki. Rubovi lista su glatki. Cvate od juna do septembra. Na 2,5 mm dugoj cvjetnoj dršci naraste petolatičasti cvijet u obliku zvona. Dva nejednaka para prašnika srasli su sa krunom. Plod je 1,5 do 2 mm dug i omotan uvećanom čašicom.

Biljka potiče sa tropskih područja, od Srednje Afrike do Jugoistočne Azije^[1] tj. indijskog potkontinenta. Kultivirana je još u starom Egiptu. Predpostavlja se da je sa osvajanjima Aleksandra Velikog došla u Makedoniju i Grčku. Danas je rasprostranjena na širem području Sredozemlja. Najveći izvoznici su Italija, Francuska, Maroko i Egipat. U dijelovima srednje Evrope bosiljak je kultiviran od XII stoljeća. U SAD-u najviše se uzgaja u Kaliforniji. Uzgoj nije jednostavan, jer biljka zahtijeva mnogo svjetla i toplinu. Ako je rasad izložen previsokim ili preniskim temperaturama, suši ili prekomjernom nađubrivanju, jednostavno se sasuši. Da bi se produžilo vrijeme berbe, beru se odrasli listovi, na čijem mjestu narastu novi izdanci. Svjež je aromatičan, dok suhi i kuhani listovi gube na aromi.

Zbog svog slatkastog i prijatnog mirisa jedan je od omiljenijih začina u mnogim profinjenim kuhinjama svijeta, pogotovo u italijanskoj i francusko-maritimnoj kuhinji. Upotrebljava se pri spravljanju povrtnih juha, umaka, tjestenine, pri pripremanju lakših jela od mesa, peradi, ribe i morskih plodova, te kao začin u umacima za salate. Od njega se spravlja i poznati italijanski regionalni specijalitet pesto, umak od zrna pinije i bosiljka, sa maslinovim uljem. Bosiljak upotpunjuje i razne čajeve. Bosiljak djeluje antibakterijski, umirujuće, protiv teškoća probave, grčeva i bolova. Upotrebljava se u liječenju bolesti mokraćovoda, upale crijeva, grčeva, povraćanja, nadimanja, zatvora i migrene. Zbog štetnog estragola koji je sadržan u bosiljkovom ulju, veća ljekovitost se pripisuje indijskom bosiljku.

Bosiljak sadrži u velikom procentu eterična ulja (linalol, estragol ili campher). U listovima ima ugljičnih hidrata, proteina, vitamina A i C i kiselina (oleanol i ursol).

Po kršćanskoj legendi bosiljak je narastao na mjestu Isusovog raspela. Na misama 14. septembra se u bosiljak polaže križ, jer se vjeruje da je kraljevska biljka.

• Lista začina

• Bosiljak na Wikimedia Commonsu

Nedovršeni članak Bosiljak koji govori o kulinarstvu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.