Valentinijan III.

Valentinijan III. (Ravenna, 2.7. 419. - Rim, 16. ožujka 455.), puno ime Flavius Placidus Valentinianus, od 425. do 455. car Zapadnog Rimskog Carstva.

Valentinijan III. je bio jedini sin cara Konstancija III. i Gale Placidije, kćeri cara Teodozija I. Velikog i unuke cara Valentinijana I.. Nakon žestoke svađe Gale Placide i njenog brata cara Honorija ona i Valentinijan III. su bili protjerani u Carigrad gdje ostaju do Honorijeve smrti 423. godine. Dok je u Rimu za cara ubrzo izabran Ivan, Teodozije II. je gotovo godinu dana razmišlja da prizna i tako legalizira poziciju novog cara Zapadnog Rimskog Carstva ili da pokrene akciju u zaštiti interesa svog maloljetnog nećaka. Odluka je donesena tek 23.10. 424. kada je u Valentinijan III. u Carigradu proglašen za cezara. Nakon kratkog rata bizantska vojska će poraziti uzurpatora Ivana i postaviti u julu/srpnju 425. godine Valentinijana III. za cara.

U prvom razdoblju careve "vladavine" njegov majka Gala Placidija je organizirala neku vrstu posljednjeg rimskog trijumvirata tako da je jednom generalu dala vlast u Galiji, drugome u Italiji, a trećemu u Africi. Ta podijela vlasti će ubrzo dovesti do građanskog rata u kojemu Flavije Aecije zapovjednik rimske vojske u Galiji iz pomoć Huna uspjeve 433. godine osvojiti potpunu vlast u državi, tako da će Valentinijan III. ostati samo de jure car koji na kraju neće nikada de facto vladati.

437. godine oženio je Liciniju Eudokiju (* 422; † 462), kćer Teodozija II. i Atenaide.