Otrov

Otrovima se smatraju tvari prirodnog ili sintetskog podrijetla i proizvodi dobiveni od njih, koji uneseni u organizam ili u dodiru s njim mogu ugroziti zdravlje i život organizma ili štetno djelovati na okoliš.

Otrov može da bude u čvrstom, tečnom ili gasovitom agregatnom stanju.

Veoma je teško utvrditi da li neka supstancija predstavlja otrov ili ne jer se za skoro svaku supstanciju može odrediti smrtonosna doza (čak i korišćenje vode u prevelikim količinama, posebno kišnice ili destilovane vode, može da dovede do bolesti nedostatka natrijuma u krvi). Sa druge strane neki otrovi u određenoj količini imaju lekovito dejstvo.

Znanstvena disciplina koja se bavi otrovima i njihovim supstancama naziva se toksikologija. U vezi s otrovima često se spominje i pojam ksenobiotik. Ksenobiotik je svaka tvar koju nalazimo unutar organizma, a koja se obično ne proizvodi unutar organizma niti se očekuje da će unutar njega biti prisutna. Ekotoksikologija je znanost koja proučava direktni ili indirektni učinak ksenobiotika na ekosistem, na sve živuće organizme i njihovu organizaciju, odnos prema neživoj tvari, međusobne odnose i odnos prema čovjeku (J. M. Juany, 1979.).

Prema načinu djelovanja dijele se na:

• kancerogene (izazivaju rak),
• mutagene (uzrokuju nasljednja genetska oštećenja),
• teratogene (uzrokuju oštećenje ploda).

Prema stupnju otrovnosti razvrstavaju se u tri skupine:

• vrlo jaki otrovi (T+),
• otrovi (T),
• štetne tvari (Xn).