Radimir Čačić

Otac mu je bio član vlade SR Hrvatske i bliski suradnik Savke Dabčević-Kučar.

Gimnaziju i Arhitektonski fakultet završio je u Zagrebu, dok je poslijediplomski studij završio na J.F. Kennedy School of Government, na Harvard Universityu. Neposredno po završetku obrazovanja, od 1973. do 1977. godine radi u Interpublicu, u Zagrebu, uglavnom na poslovima za američko Ministarstvo vanjskih poslova za koje realizira međunarodne izložbe u Moskvi i Brnu.

Godine 1978. u Varaždinu formira tvrtku CONING, kojoj je glavni direktor, i zajedno s managementom, pretežni vlasnik do 2000. godine. Do suđenja zbog rušenja samoupravnog sistema SFRJ 1985. godine, je predavao, kao vanjski predavač, na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te na poslovnoj školi osnovanoj s Harvard business school.

1985. godine osuđen je zbog rušenja samoupravnog sistema SFRJ u prvostepenoj i drugostepenoj instanci, no po zahtjevu za zaštitu zakonitosti oslobođen odlukom Vrhovnog suda SR Hrvatske.

U dva mandata je bio predsjednik udruženja projektnih i konzalting organizacija Hrvatske, a početkom 1990. godine i jedan od osnivača tvrtke ZAGAL, danas CROATIA AIRLINES-a.

Na prvim višestranačkim izborima 1990. godine nastupao je nezavisni kandidat na listi Koalicije narodnog sporazuma. Iste je godine ukazom predsjednika Republike Franje Tuđmana imenovan u Ustavnu komisiju za izradu prijedloga novog Ustava Republike Hrvatske. U jesen 1990. je bio među osnivačima HNS-a te izabran za člana Predsjedništva stranke 1990.

Godinu dana kasnije, za vrijeme rata u Hrvatskoj organizirao je Hrvatsku vojsku na području Varaždina i sudjelovao u pregovorima koji su doveli do predaje Varaždinskog korpusa JNA čime je HV dobila 164 oklopna vozila i 40 komada artiljerije. Iz rata je Čačić izašao s činom brigadira i Redom kneza Domagoja s ogrlicom.

Godine 1993. je Čačić postao potpredsjednik, a od 1994. bio i predsjednik stranke. Mnogi drže da se upravo pod njegovim vodstvom HNS, teško poražen na predsjedničkim i parlamentarnim izborima, ne samo oporavio nego i profilirao u ozbiljnu opozicijsku stranku koja je bila temeljem okupljanja hrvatskog političkog centar.

Godine 2000. je nakon dolaska na vlast Trećesiječanjske vlasti napustio čelništvo stranke i preuzeo dužnost ministra graditeljstva u vladi Ivice Račana. Za njegov se mandat vežu uspješni projekti izgradnje autocesta i poticane stanogradnje. S mjesta ministra je otišao godine 2003. i postao saborski zastupnik.

Od 2005. do 2008. je bio varaždinski župan, ali je s tog mjesta smijenjen nakon što su koalicijski partneri napustili HNS.

HNS se pod njegovim vodstvom godine 2011. priključila tzv. Kukuriku koaliciji stranaka hrvatskog lijevog centra, koja je poslije pobjede na izborima 2011. godine formirala vlast. U novoj vladi Zorana Milanovića Čačić je dobio mjesto prvog potpredsjednika vlade.

Dana 8. siječnja 2010. u Mađarskoj je na autocesti za Budimpeštu kraj grada Siofaka uzrokovao prometnu nesreću u kojoj su smrtno stradale dvije osobe:Imrene Antal i Gyorgy Liptak.^[1] Nakon nesreće negirao je da je kriv i odbio se povući sa mjesta dopredsjednika vlade. 29. lipnja 2012. godine, na sudu u Kaposvaru Čačić je osuđen na 22 mjeseci zatvora uvjetno, uz rok kušnje od tri godine .^[2] Također je osuđen na plaćanje sudskih troškova s 1,9 milijuna mađarskih forinti i zabranu upravljanja automobilom u Mađarskoj na iduće tri godine.^[3] 14. studenog iste godine je donešena drugostupanjska, pravomoćna presuda kojom je Čačić osuđen na 11 mjeseci bezuvjetnog zatvora. ^[4]Čačić je istog dana podnio ostavku na mjesto u Vladi i stranačke funkcije.

Za vrijeme izdržavanja kazne je isključen iz stranke odlukom Predsjedništva na čelu s Vesnom Pusić, a koje je obrazloženo "medijskim napisima" u kojima se tvrdilo da "rovari protiv novog vodstva".

• Radimir Čačić- osobna stranica Arhivirano 2008-10-19 na Wayback Machine-u
• Radimir Čačić, predsjednik Središnjeg odbora Hrvatske narodne stranke- liberalnih demokrata
• Radimir Čačić- župan Varaždinske županije

 

Radimir Čačić na Wikimedijinoj ostavi