Portoriko

Otkrio ga je Kristofor Kolumbo na svom drugom putovanju 1493 čime je postao dijelom Španjolskih posjeda. Petnaest godina kasnije Juan Ponce de León je počeo sa koloniziranjem otoka, što je dovelo do isrijebljenja Indijanaca i "uvoza" crnih robova .

Još prije dobivanja unutrašnje autonomije 1897 od Španjolske, na otoku je 1873 ukinuto ropstvo.^[1]

Godinu dana kasnije, 10. prosinca 1898., Sjedinjene Američke Države su anektirale Portoriko. To je bila posljedica španjolsko-američkog rata. Sa donošenjem Jonesovog akta (1917) Portoriko ponovo dobiva pravo na unutrašnju samoupravu, koja se 1948 još proširuje. 25. srpnja 1952 otok dobija status dominiona.

U glasovanjima 1967. i 1993. Portorikanci su se izjasnili protiv neovisnosti i za nastavak povezanosti sa SAD-om. Reorganizaciju u standardnu američku Saveznu državu su odbili, prednost su dali statusu iz 1952. godine.

Portoriko je pridružena slobodna država unutar SADa.

• Parlament: Zastupnički dom sa 54 člana i Senat sa 28 članova.
• Direktni izbori guvernera svake 4 godine.

Portorikanci su građani SADa, ali na izborima u SADu nemaju glasačko pravo. U predstavničkom domu Kongresa SAD-a Portoriko je zastupljen sa jednim pretstavnikom ali bez prava glasa.

Na jednom od malih otoka ispred Portorika, Viequesu, mornarica SAD-a je od Drugog svjetskog rata testirala oružje ne obazirući se pri tome previše na stanovništvo i okoliš. Građani su povremeno zaposjedali to područje. Borili su se, dijelom potpomognuti i od strane lokalnih političara, za trenutni prekid manevara. Streljivo, među ostalim i ono sa osiromašenim uranom i ostatci kemikalija dovode, po njihovom mišljenju, do povećanog postotka oboljevanja djece od Raka kao i drugih utjecaja na zdravlje stanovništva. Nakon političke borbe koja je trajala desetljećima, 2001. je postignut dogovor sa Vladom SAD-a, pa je u svibnju 2003 počelo povlačenje vojnih snaga SAD-a sa otoka Vieques.

Političko podneblje u Portoriku se razlikuje od američkog. Imaju više stranaka koje su svojim djelovanjem okrenute prije svega unutarnjim problemima Portorika.

Otok je brdovit sa puno brdovitih područja (60% površine), ali ima i područja sa kišnim šumama , pustinjama i plažama.

• Najviši vrh: Cerro La Punta (1.338 m)
• Najduža rijeka: La Plata (80 km)

Otok je okružen vrlo dubokim dijelovima oceana: duž sjevera otoka proteže se Portorikanska brazda sa dubinom od 9.219 m u Atlantiku, a na jugu je venecuelanski bazen dubine 5.649 m u karipskom moru .

Stanovništvo Portorika je podijeljeno na 78 općina. Više od 80% od nepunih 4 milijuna stanovnika Portorika su katolici (praktični katolici su njih oko 55%). Iako je otok dio SAD-a, samo njih oko 10% se izjašnjava da su Amerikanci. Većina (čitavih 87%) sami sebe vide kao potomke Španjolaca ili afričkih robova. Kao prvi jezik, španjolski govori više od 93% a prvi jezik je engleski samo za njih 7%. Na sveučilištima se uglavnom predaje samo na engleskom.

Najvažniji poljoprivredni proizvodi su im šećerna trska, banane, kava, ananas i duhan, a važan je i ribolov. Važnije industijske grane su prehrambena proizvodnja, tekstilna i cementna industrija i proizvodnja strojeva, ali je važan gospodarski faktor i turizam.

U Arecibu se u jednoj kotlini nalazi Teleskop Arecibo, najveći radio-teleskop na svijetu.

Na otoku vlada (sub-) tropska klima sa prosječnom temperaturom od 28°C. Sjeverna obala i viši dijelovi otoka imaju redovite pljuskove, dok je južni dio relativno suh.