Plattov amandman

Plattov amandman je amandman usvojen 2. ožujka 1901. godine u sklopu Zakona o vojnim sredstvima, a kojim je navedeno sedam uvjeta koji moraju biti zadovoljeni da američke trupe napuste Kubu nakon Španjolsko-američkog rata te osmi, koji je obvezivao Kubu na potpisivanje sporazuma kojim pristaje na tih sedam uvjeta. Idejni začetnik amandmana bio je republikanski senator Orville H. Platt, a dokument je definirao kubansko-američke odnose te nametao američku kontrolu i dominaciju nad Kubom.

Iako je isprva odbijen na Kubi, skupština ga je nakon političkog pritiska ipak usvojila te je on 25. prosinca 1901. godine inkorporiran u kubanski Ustav.

Dana 22. svibnja 1903., Kuba je sporazum o odnosima sa Sjedinjenim Državama kojim se obvezala na sedam uvjeta iz Plattova amandmana. Dva od sedam omogućila su Sjedinjenim Državama direktnu i unileteralnu intervenciju u kubansku unutarnju politiku, dok je jedan regulirao uvjete zakupa kubanskog terirorija Sjedinjenim Državama u svrhu mornaričke baze. Ovaj sporazum je dokinut 1934., kada je zamijenjen novim, koji je odbacio tri od izvornih sedam uvjeta.

Sporazum iz 1903. je iskorišten kao osnova za drugu američku okupaciju otoka, koja je trajala od 1906. do 1909. godine. Dana 29. rujna 1906., tadašnji državni tajnik za rat i budući predsjednik William Howard Taft, inicirao je okupaciju Kube uspostavivši privremenu vladu temeljem odredaba sporazuma i imenujući sebe privremenim upraviteljem. Dana 23. listopada 1906., predsjednik Theodore Roosevelt je ratificirao Taftovu odluku preko izvršne odredbe 518.