Parlament Novog Zelanda
Parlament Novog Zelanda (engleski: New Zealand Parliament; maorski: Pāremata Aotearoa) predstavlja zakonodavnu vlast u Novom Zelandu, a sastoji se od monarha Novog Zelanda (tzv. Queen-in-Parliament) i Predstavničkog doma. Parlament je isprva bio dvodoman, međutim Zakonodavno vijeće je ukinuto 1951. godine. Formiran 1854., Parlament Novog Zelanda je jedan od najstarijih, kontinuirano aktivnih parlamenata u svijetu.
Parlament Novog Zelanda New Zealand Parliament Pāremata Aotearoa | |
---|---|
52. saziv Parlamenta | |
Vrsta | |
Vrsta | jednodomni |
Domovi | Predstavnički dom |
Historija | |
Osnovano | 24. svibnja 1854. |
Vodstvo | |
Monarh | Elizabeth II. (od 6. veljače 1952.) |
Generalni guverner | Patsy Reddy (od 28. rujna 2016.) |
Predsjednik | Trevor Mallard, NZLP (od 7. studenog 207.) |
Struktura | |
Broj zastupnika | 120 |
Političke grupe | Vlada (55)
Podrška (8)
Oporba (56)
Neutralni (1)
|
Mjesto zasjedanja | |
Parliament House, Wellington, Novi Zeland | |
Web-stranica | |
parliament.nz |
Predstavnički dom je demokratski izabrano tijelo čiji su zastupnici znani kao članovi parlamenta (Members of Parliament, MPs). Uglavnom se sastoji od 120 zastupnika, međutim moguće je da taj broj bude i veći zbog visećih mandata. Sedamdeset zastupnika se bira direktno kroz izborne jedinice, dok se ostala mjesta popunjavaju preko spiska temeljem udjela kojeg svaka stranka ima u ukupnom broju glasova. Maori su od 1867. godine imali svog predstavnika, a 1893. godine su žene dobile pravo glasa, što je bio prvi takav slučaj u svijetu. Biračko pravo nemaju osuđenici koji još uvijek borave u zatvoru.
Parlament je usko povezan s izvršnom vlašću. Vlada Novog Zelanda sastoji se od premijera (predsjednika vlade) i ministara zaduženih za pojedine resore; prema načelima odgovorne vlade, ovi ministri se biraju iz redova stranke ili stranaka zastupljenih u Predstavničkom domu.
Predstavnički dom se od 1865. godine sastaje u parlamentarnim zgradama, koje se nalaze u glavnom gradu, Wellingtonu. Izravni prijenosi sjednica financirani su od strane samog parlamenta i dostupni na tri televizijska kanala.