[go: up one dir, main page]

Parlament Novog Zelanda

Parlament Novog Zelanda (engleski: New Zealand Parliament; maorski: Pāremata Aotearoa) predstavlja zakonodavnu vlast u Novom Zelandu, a sastoji se od monarha Novog Zelanda (tzv. Queen-in-Parliament) i Predstavničkog doma. Parlament je isprva bio dvodoman, međutim Zakonodavno vijeće je ukinuto 1951. godine. Formiran 1854., Parlament Novog Zelanda je jedan od najstarijih, kontinuirano aktivnih parlamenata u svijetu.

Parlament Novog Zelanda
New Zealand Parliament
Pāremata Aotearoa
52. saziv Parlamenta
Vrsta
Vrstajednodomni
DomoviPredstavnički dom
Historija
Osnovano24. svibnja 1854.
Vodstvo
MonarhElizabeth II.
(od 6. veljače 1952.)
Generalni guvernerPatsy Reddy
(od 28. rujna 2016.)
PredsjednikTrevor Mallard, NZLP
(od 7. studenog 207.)
Struktura
Broj zastupnika120
Političke grupeVlada (55)

Podrška (8)

Oporba (56)

Neutralni (1)

  •      ACT (1)
Mjesto zasjedanja
Parlamento da Nova Zelândia.jpg
Novi Zeland Parliament House, Wellington, Novi Zeland
Web-stranica
parliament.nz

Predstavnički dom je demokratski izabrano tijelo čiji su zastupnici znani kao članovi parlamenta (Members of Parliament, MPs). Uglavnom se sastoji od 120 zastupnika, međutim moguće je da taj broj bude i veći zbog visećih mandata. Sedamdeset zastupnika se bira direktno kroz izborne jedinice, dok se ostala mjesta popunjavaju preko spiska temeljem udjela kojeg svaka stranka ima u ukupnom broju glasova. Maori su od 1867. godine imali svog predstavnika, a 1893. godine su žene dobile pravo glasa, što je bio prvi takav slučaj u svijetu. Biračko pravo nemaju osuđenici koji još uvijek borave u zatvoru.

Parlament je usko povezan s izvršnom vlašću. Vlada Novog Zelanda sastoji se od premijera (predsjednika vlade) i ministara zaduženih za pojedine resore; prema načelima odgovorne vlade, ovi ministri se biraju iz redova stranke ili stranaka zastupljenih u Predstavničkom domu.

Predstavnički dom se od 1865. godine sastaje u parlamentarnim zgradama, koje se nalaze u glavnom gradu, Wellingtonu. Izravni prijenosi sjednica financirani su od strane samog parlamenta i dostupni na tri televizijska kanala.