Meki uvez

 

Početkom 19. vijeka došlo je do brojnih poboljšanja u procesima štampanja, izdavaštva i distribucije knjiga, uvođenjem štamparskih mašina na parni pogon, mlinova za celulozu, automatskog postavljanja slova i suvremenijih mreža željeznica.^[3] Te inovacije omogućile su firmama masovnu proizvodu jeftinog formata mekih izdanja postojećih djela, te distribuiraju i prodaju preko Britanskih ostrva, posebice po WH Smith & Sons kioscima. Ti svesci u papirnom uvezu bili su namjenjeni za željezničkog putnika^[4] i bili su nuđeni na prodaju za jedan dio od historijske cijene za knjigu i bili su manjeg formata, naime 110 mm × 178 mm.^[2] Serija mekih uveza Routledge's Railway Library ostala je u štampi do 1898. i nudila je putujućoj publici 1.277 jedinstvenih naslova.^[5]

Tržište na njemačkom jeziku također je podržavalo primjere jeftinih knjiga ukoričenih u papir: Bernhard Tauchnitz je 1841. pokrenuo tzv. Zbirku britanskih i američkih autora (Collection of British and American Authors)^[6].

Ta jeftina izdanja u papirnom povezu, direktna preteča mekih uveza za masovno tržište, na kraju su dostigla preko 5.000 svezaka. Reclam Verlag je objavio Shakespearea u ovom formatu od oktobra 1857.^[7] i nastavio sa pionirskom serijom Universal-Bibliothek za masovno tržište^[8] od 10. novembra 1867. godine.

 

Njemački izdavač Albatross Books je 1931. preoblikovao format mekog uveza za masovno tržište 20. stoljeća, ali je dolazak Drugog svjetskog rata prekinuo eksperiment. Ipak pokazao je se trenutnim finansijskim uspjehom u Ujedinjenom Kraljevstvu kada je 1935. Penguin Books usvojio mnoge Albatrossove inovacije, uključujući upadljiv logo i korice u bojama za različite žanrove. Britanski izdavač Allen Lane je 1935. uložio svoj financijski kapital da pokrene izdavačku kuću Penguin Books, čime je nastala revolucija mekih uveza na tržištu knjiga na engleskom jeziku sa izdavanjem deset naslova za ponovno štampanje. Prva objavljena knjiga na Penguinovoj listi iz 1935. bila je Ariel [[ André Maurois|Andréa Mauroisa]]. Lane je namjeravao proizvoditi jeftine knjige. Kupio je prava na meki uvez od izdavača, naručio velike naklade – kao što je 20.000 primjeraka, velika količina za to vrijeme – kako bi zadržao niske cijene po jedinici i zatražio je neobično maloprodajne lokacije za prodaju knjiga. U početku, prodavači knjiga nisu bili skloni njegovim knjigama, ali nakon jedne velike narudžbe od Woolworthsa, knjige su se prodavale izuzetno dobro a prodavači su veću zainteresiranost. Godine 1939. Robert de Graaf izdao je sličnu liniju u Sjedinjenim Državama, udruživši se sa Simon & Schusterom kako bi stvorio brend Pocket Books. Izraz «džepna knjiga» postao je sinonim za meki uvez u sjevernoj Americi na engleskom govornom području. U francuskom se koristio izraz «livre de poche» koji je u upotrebi i danas. De Graaf je, kao i Lane, ugovorio prava na meki uvez od drugih izdavača i proizveo mnoga izdanja. Njegova praksa bila je u suprotnosti sa Laneovim usvajanjem ilustrovanih naslovnica namijenjenih sjevernoameričkom tržištu. Da bi dosegao još šire tržište od Lanea, koristio je distribucijske mreže novina i časopisa, koje su imale dugu povijest da su – u formatu i distribuciji – bile usmjerene na masovnu publiku.^[9] Zbog plasiranja na vrhu na veoma dugačkoj listi džepnih izdanja, roman Lost Horizon autora J. Hiltona često se navodi kao prva američka knjiga u mekom povezu. Međutim, prva knjiga džepne veličine štampana u SAD-u bila je roman The Good Earth od strane Pearl Bucka, koju je tiskao Pocket Books kao dokaz koncepta krajem 1938. i prodato u New Yorku.^[10] U Drugom svjetskom ratu, američka vojska je vojnicima podijelila oko 122 miliona tzv. Izdanja oružanih snaga u mekom uvezu, što je pomoglo popularizaciji formata poslije rata.^[11] U početku su se meki uvezi u potpunosti sastojali od reprinta, ali je 1950. godine izdavač Fawcett je pustio u prodaju svoj ogranak Gold Medal Books koji je počeo objavljivati originalna djela u mekom uvezu. Fawcett je također bio nezavisni distributer po kioscima, a 1945. godine firma je sklopila ugovor sa nakladom New American Library za distribuciju njihovih naslova. Taj ugovor je zabranio Fawcettu da bude konkurent objavljivanjem svojih reprinta u mekim uvezima. Roscoe Kent Fawcett je želio uspostaviti novu liniju Fawcettovih mekih uveza i smatrao je da originalna djela neće predstavljati kršenje ugovora. Kako bi osporio ugovor, Fawcett je objavio dvije antologije — prva, The Best of True Magazine, druga, What Today's Woman Should Know About Marriage and Sex — preštampavajući materijal iz Fawcettovih časopisa koji nisu još bili tiskani u knjigama. Kada su te knjige objavljene, i to sa uspjehom, Fawcett je najavio Gold Medal Books, novu liniju originala u mekom povezu. Prodaja je porasla, što je navelo urednika Ralpha Daigha da prokomentariše: «U proteklih šest mjeseci proizveli smo 9.020.645 knjiga i čini se da se ljudima jako sviđaju.»^{[α 2][12]} Međutim, izdavači sa tvrdim uvezima izražavali su nezadovoljstvo na Fawcettovu inovaciju, o čemu svjedoči LeBaron R. Barker iz Doubledaya, koji je tvrdio da originali u mekom uvezu mogu «potkopati cijelu strukturu izdavaštva».^[12] Počele su da se pojavljuju žanrovske kategorije, a korice knjiga masovnog tržišta odražavale su žanrove. Meki uvezi za masovno tržište utjecali su na časopise a zatim tržište jeftinih časopisa je se smanjilo kada su kupci umjesto njih počeli kupovati jeftine knjige. Autori su takođe napustili časopise i pisali za tržište mekih uveza. Vodeći izdavači mekih uveza često su angažovali iskusne umjetnike omota časopisa, uključujući Rudolpha Belarskog i Earlea Bergeya, koji su pomogli u stvaranju izgleda i osjećaja mekih uveza i postavili privlačan vizualni standard koji traje do danas. Brojni poznati autori su objavljeni u mekom povezu, uključujući Arthura Millera i Johna Steinbecka. Drugi svjetski rat donio je i novu tehnologiju i široku čitalačku publiku muškaraca i žena koji su bili u vojsci ili zaposleni u smjenama. Meki uvezi bili su jeftini, lako dostupni i lako prenosivi. Nadalje, ljudi su otkrili da im ograničenja putovanja daju vremena da čitaju više mekih uveza. Štampanje u četiri boje i laminacija razvijeni za vojne karte učinili su da meke korice upadljivije i spriječile su da tinta teče pri rukovanjem knjigom. Okretni metalni stalak, dizajniran za izlaganje širokog spektra mekih uveza na malom prostoru, našao se u drogerijama, prodavaonicama i tržnicama. Vojnici su dobili milione knjiga u mekim povezima u izdanjima oružanih snaga.^[13] Američki meki uvezi brzo su ušli na kanadsko tržište, negdje u 1940-im sa White Circleom, podružnicom britanskog Collinsa, ali ga je ubrzo nadmašio uspjeh kuće Harlequin koja je počevši od 1949. godine objavila nekoliko zaboravnih romana, da bi se fokusirala na žanr romantike i postala jedan od najvećih svjetskih izdavača tog žanra.

Kroz cirkulaciju mekog uveza po kioscima i knjižarama, naučno i intelektualno znanje moglo je da dopre do masa. Istovremeno su mase dobile pristup na pohađaju univerzitetima, što će nešto kasnije dovesti do studentskih pobuna 1968. godine putem kojih će narodne mase imati nešto otvoreniji pristup znanju. Knjiga u mekom povezu označila je zapravo mogućnost da više ljudi otvoreno i lako pristupi znanju, što će uroditi većom željom za čitanjem i za knjigom. Takva dostupnost znanja je u jednu ruku predstavljala prijetnju bogatim elitama jer su sada – barem na Zapadu – niski staleži imali pristup knjizi. Popularizacija mekog uveza na znanstvenom prostoru je naglo oslabila razliku između visoke i niske kulture.

 

Meki uvez za masovno tržište je obično mali, najčešće neilustrovan i niskocjeni format za uvezivanje knjiga. Uključuje knjige A-formata (110 mm × 178)^[2] u Ujedinjenom Kraljevstvu i knjige «pocketbook» formata (slične veličine) u Sjedinjenim Državama. Meki uvezi za masovno tržište obično su se štampali na papiru relativno lošeg kvaliteta, često kiselom. Obično se se izdavale poslije objavljivanja u tvrdom povezu i često su se prodavale ne samo u knjižarama, već i na mjestima gdje knjige nisu glavna roba u prodaji, kao što su aerodromi, apoteke i supermarketi. Godine 1982. ljubavni romani su činili najmanje 25% ukupne prodaje mekih uveza na američkom tržištu.^[14] U 2013. 51% prodaje mekih poveza odnosilo se na romansu.^[15] Mnogi naslovi, posebno u žanrovskoj fikciji i to prvih romana debitantskih autora, imaju svoja glavna izdanja u mekom uvezu i doživljavaju tisak u tvrdom povezu.^[16] Meki uvezi za masovno tržište koji se prodaju po aerodromskim kioscima stvorili su do nejasno definisanog književnog žanra «aerodromskog romana», koji putnici kupuju da čitaju dok sjede i čekaju.

Termin B-format označava meki uvez srednje veličine 129 mm × 198 mm. Ta veličina se lako koristi za razlikovanje književnih romana od žanrovske fikcije.^[2] U SAD-u se knjige ove veličine smatraju manjim komercijalnim mekim povezima (vidi dolje).

Komercijalni meki uvez – na engleskom, trade paperback, ili isto trade paper edition i trade – je knjiga višeg kvaliteta. Ako se radi o izdanju iste kuće u mekim uvezom od knjige prethodno izdane u tvrdim uvezom, stranice teksta su obično identične onima u tvrdom uvezu, a knjiga je gotovo iste veličine kao i tvrdo uvezeno izdanje. Paginacija je ista, tako da će reference na tekst ostati nepromijenjene, što je posebno važno za recenzente, naučnike, prevoditelje. Jedina razlika je meki uvez, papir je često bez kiseline i obično višeg kvaliteta od mekog uveza.^[17] U Sjedinjenim Državama, termin trade paperback također uključuje meke uveze srednje veličine gore opisane kao B-format. Britanski komercijalni meki uvezi su 135 mm × 216 mm.^[2]

 

Trade paperback često se koristi za ponovno štampanje nekoliko izdanja serijskih stripova u jednom tomu, obično važne značajne priče ili cijele serije, a naziv trade paperback postao je sinonim za zbirku ponovno štampanog materijala. Grafički romani se također mogu štampati u trade paperbacku. Izdavači ponekad objavljuju popularne kolekcije prvo u tvrdom uvezu, a nakon toga slijede meki uvez nekoliko mjeseci kasnije. Primjeri uključuju marvelovu Secret War i DC-ov Watchmen.

Japanska manga, kada se sakupi u tomove, objavljuje se u tankōbon formatu, otprilike veličine trade paperbacka. Najčešći veličine tankōbona su japanski B6 (128 × 182 mm) i ISO A5 (148 × 210 mm).

• Penguin^{[α 3]}/Random House^{[α 4]} (dio anglo-američke grupe Bertelsmann SE & Co. KGaA)
• HarperCollins (dio američke ggrupe News Corp čiji je predsjednik Rupert Murdoch^{[α 5]})
• Simon & Schuster (u Sjedinjenim Državama^{[α 6]})
• Macmillan (u Engleskoj^{[α 7]})
• Midwood (u Sjedinjenim Državama od 1957. do 1962.)
• Belmont (u Sjedinjenim Državama^{[α 8]})
• Kōdansha (u Japanu ^{[α 9]})
• Shūeisha (u Japanu ^{[α 10]})
• Hachette (u Francuskoj^{[α 11]})
• Harlequin (u Kanadi) ^{[α 12]}
• Reclam (iz Leipziga, Njemačka)
• Suhrkamp (u Njemačkoj)
• Einaudi (u Italiji)
• Newton&Compton (u Italiji)
• BIGZ (u Srbiji)

• Format knjige
• Bunkobon
• Tvrdi povez

• (en) Kako ručno napraviti knjigu u mekom povezu
• (en) Tutorijal za ljepilom uvezane knjige
• (en) Wyatt, Edward (22. 3. 2006). „Literary Novels Going Straight to Paperback”. The New York Times. Pristupljeno 24. 1. 2023. 

• (en) Canja, Jeff (2002²). Collectible Paperback Books. East Lansing, MI: Glenmoor Publishing. ISBN 0967363950. 
• (en) Davis, Kenneth C. (1984). Two-Bit Culture: The Paperbacking of America. Boston: Houghton Mifflin. str. 1247. ISBN 9780395343982. 
• (en) Hancer, Kevin (1990³). Hancer's Price Guide to Paperback Books. Radnor, PA: Wallace-Homestead Book Company. ISBN 0870695363. 
• (en) McLuhan, Marshall H. (1964). Understanding Media: The Extensions of Man. New York, NJ: McGraw-Hill Book Company. str. 360. ISBN 9780710018199. 
• (en) Rabinowitz, Paula (2016). American Pulp. How Paperbacks Brought Modernism to Main Street. Princeton, NJ: Princeton University Press. ISBN 9780691173382. 
• (en) Shockey, Nathan (2019). The Typographic Imagination. Reading and Writing in Japan’s Age of Modern Print Media. New York, NJ: Columbia University Press. ISBN 9780231550741.