Opsada Babilona (689. pne.)

Asirci su bili osvojili Babilon za vrijeme Tiglat-Pilesera III, ali su s obzirom na važnost Babilona kao vjerskog središta na Drevnom Bliskom Istoku preferirali tim gradom vladati posredno, odnosno pomoću marionetskih vladara. Međutim, u Babiloniji je tada tinjao sukob između domaće babilonske urbanih elite kao i pretežno ruralnih kaldejskih prinčeva, pri čemu su i jedni i drugi nastojali steći prevlast pod parolom oslobođenja od asirskih osvajača. Podršku su im je u pravilu pružalo susjedno Elamsko Carstvo na istoku.

Ti su se procesi intenzivirali za vrijeme asirskog kralja Sanheriba, čija je duga vladavina bila obilježena stalnim ustancima u Babilonu, njihovim gušenjima i pokušajima da se permanentno spriječe. Sanherib je posljednji takav ustanak ugušio 700. pne. i, nastojeći osigurati vjernost tog grada, za kralja imenovao vlastitog sina Ashur-nadin-shumija.

Međutim, godine 694. pne. Elamci su napali Babilon, u kome je došlo do anti-asirskog ustanka pod vodstvom Nergal-usheziba. Ustanici su pobijedili te Elamcima predali asirskog princa koji je pogubljen.

Sanherib se odlučio osvetiti, ali je prije toga morao voditi dvije teške bitke - na Dijali 693. pne., kada su Elamci istjerani sa sjevera Mezopotamije te Nergal-ushezib poražen, te kod Halulea 691. pne. koja je završila neodlučno i u kojoj su Asirci pretrpjeli teške gubitke.

Međutim, iste je godine moždana kap pogodila elamskog kralja Humban-nimenu, te je Babilon, kojemu je sada na čelu bio Mushezib-Marduk ostao bez najvažnijeg saveznika. Sanherib je to iskoristio kako bi dobro pripremio vojsku za konačni obračun s gradom koji mu je ubio sina.

Sanheribova je vojska došla pod babilonske zidine i tamo držala opsadu čak devet mjeseci. Kada je konačno Babilon pao, Sanherib se više nije držao blage politike svojih prethodnika nego je smatrao da Babilon, bez obzira što je najvažniji grad njegovog carstva, mora poslužiti kao primjer svim budućim buntovnicima.

Asirska je vojska stoga opljačkala, a potom do temelja spalila Babilon. Sanherib je potom naredio da se sruše svi gradski bedemi, a da bi bio potpuno siguran da se grad više neće obnoviti, dao je skrenuti tok rijeke Eufrat na sam grad, kako bi mulj prekrio ruševine.

Sanheribova okrutna odmazda nije dugo potrajala. Već je njegov nasljednik Esarhaddon zaključio da mu je potrebno važno gradsko središte u Babiloniji, te je Babilon dao obnoviti. S druge je strane šokatno uništenje njihove prijestolnice Babiloncima dugo godina oduzelo volju za dizanje pobuna, ali i usadilo duboku mržnju prema Asircima koja će bitno doprinijeti uništenju Asirskog Carstva krajem 7. vijeka pne.