Makran

Makran (perz./urdu مکران) je polupustinjski obalni pojas na jugu pokrajine Balučistan u današnjem Iranu i Pakistanu^[1], a proteže se uz obale Arapskog mora i Omanskog zaljeva. Prepostavlja se kako termin Makran ili Makkuran potječe od perzijskog naziva Mahi khoran što znači „oni koji jedu ribu“ (Mahi = riba + khor = jesti)^[2].

Uski obalni pojas nalazi se uz padine okolnih planina. Od 1000 km obale, 750 km pripada Pakistanu. Područje je izrazito suhe klime odnosno sa vrlo rijetkim padalinama, dok je samo djelomično naseljen. Većina stanovništva regije živi u malenim lukama kao što su gradovi Čabahar, Gwatar, Jiwani, Gwadar, Pasni i Ormara, te u brojnim ribičkim selima.

Pakistanska vlada trenutačno razvija Ormaru kao glavnu vojnu luku odnosno Gwadar kao novu glavnu trgovačku luku, a gradi se i autocesta duž pune makranske obale. Ovi projekti dobili su na značaju prvenstveno zato što je Karači postao prometno usko grlo. Nova vojna luka u Ormari prihvatiti će gotovo polovicu pakistanske ratne mornarice, dok će luka u Gwadaru smanjiti gust pomorski promet u dvijema međunarodnim lukama kod Karačija.

Uz obalu Makrana nalazi se samo jedan otok (Astola) koji je nenaseljen, i koji je smješten u blizini grada Pasnija. Obala se može podijeliti na istočni dio kojim dominiraju Laguna|lagune, te zapadni dio zaljevskog karaktera. Glavne lagune su Miani Hor i Kalamat Hor, dok su najvažniji zaljevi Zapadni Gwadar i Gwadar. U zaljevskim područjima nalaze se mangrove šume, te područja za gniježdenje ugroženim vrstama morskih kornjača.