Lokativ

Lokativ (lat. locus = mjesto) je padež u srpskohrvatskom jeziku i njime se određuje mjesto, vrijeme ili način. Odgovara na pitanja gdje?, o komu? ili o čemu?

Prijedlozi koji idu uz lokativ jesu:

na, o, po, pri, prema, u

Uporaba lokativa

Lokativ se koristi kao:

priložna oznaka mjesta

U kinu je uvijek zabavno.

priložna oznaka vremena

O Uskrsu ukrašavamo pisanice.

priložna oznaka načina

Prepoznao sam ga po brazgotini.

prijedložni objekt

Dugo su radili na tom znanstvenom radu.

atribut

Dokazi o krađi predočeni su javnosti.

pridjevna dopuna

Zablistala je prekrasna u svome sjaju.

Lokativ i dativ

Lokativ se oblikom riječi razlikuje od dativa samo po svojim prijedlozima: na, o, po, prema, pri, u. Dugo se raspravljalo pripada li prijedlog prema dativu ili lokativu. Budući da lokativ najčešće ima stativno značenje, a ne značenje kretanja kao dativ, u posljednje se vrijeme prijedlog prema češće svrstava dativu.

Lokativ i akuzativ

Prijedloge u, na, o, i po akuzativ dijeli s lokativom i u akuzativu su uvijek vezani za glagol kretanja:

Akuzativ: Brod je uplovio u luku. (dinamički odnos)

Lokativ: Brod je u luci. (statički odnos)

Akuzativ: Posjeo je dijete na rame.

Lokativ: Dijete je na ramenu.

Akuzativ: Išao je u školu.

Lokativ: U školi je bilo veselo.

Padeži srpskohrvatskog jezika
nominativ \| genitiv \| dativ \| akuzativ \| vokativ \| lokativ \| instrumental