Livorno

Pored današnje luke Livorno je postojala je već za rimskih vremena ratna luka imenom (Liburna, Liorna, Livorna), nazvana tako vjerojatno po tipu ratnog broda iz tih vremena Liburna (mala rimska galija). Livorno se prvi put spominje u pisanim izvorima 1017 god. kao malo ribarsko naselje koje pripada Pisi. 1405 godine francuski kralj prodao je Pisu Firentincima, ali je Livorno zadržao, no potom ga prodao za 26 000 dukata đenovežanima (1407), a oni su 1421 preprodali Livorno Republici Firenci.^[2]

Republici Firenci je Livorno bio važan zbog pristupa moru, te su odmah započeli s proširenjem luke. Između 1518 i 1534 godine otpočeli su veliki radovi, po naredbi kardinala (kasnijeg pape) Giulia de Medicija i nacrtima arhitekta Antonia da Sangalla sa izgradnjom dokova Darsena Vecchia i utvrde Fortezza Vecchia.

No i pored toga Livorno je ostao beznačajno naselje od svega 749 stanovnika (1551). Obala Livorna do Maremme u to vrijeme bila je malarična močvara i vrlo negostoljubiv kraj za život, zbog toga su na rad u Livorno slali su zatvorenike.

Za vladavine firentinskih velikih vojvoda Cosimo I. i Francesca I. odlučeno je 1571 da se Livorno podigne kao idealni grad.^[2] Zadatak da to realiziraju dobili su poznati arhitekti tog vremena; Bernardo Buontalenti i Alessandro Pieroni. Oni su projektirali pravilan šesterokutni grad sa ulicama pod pravim kutem, okruženog zidinama i vodenim kanalima koji je dovršen oko 1573.^[2]

 

Okolne močvare su isušene a između Pise i Livorna izgrađen je plovni kanal.^[2] Radi zaštite obale i grada protiv iznenadnih napada sjevernoafričkih gusara, osnovana je specijalna vojnička jedinica Red Stjepana, a njezina flota, stacionirana je u Livornu.

Tad je 1580 veliki vojvoda Toskane, Ferdinando I. de' Medici objavio je da je Livorno slobodna luka porto Franco, što je i onda značilo da se trgovačka roba oslobađa svih poreza. Livornski zakoni Leggi Livornine vladali su između 1590 do 1603 godine, ovi zakoni pomogli su rastu grada. U grad su došli i tu stali živjeti brojni trgovci iz dalekih zemalja, koje je u Livorno privukla ne samo sloboda trgovanja, već i vjerska sloboda, i kozmopolitizam grada. Tako su se naselili brojni Armenci, Nijemci, Nizozemci, Englezi, Grci, sirijski manoriti, valdenzi, židovi. Za razliku od drugih gradova sefardski židovi (iz Španjolske i Portugala) nisu morali živjeti u getu.

19. marta 1606 Veliki vojvoda Toskane Ferdinando I. de' Medici, proglasio je Livorno gradom.^[2]

U prvom Englesko-holandskom ratu (1652) u Livornu se usidrila eskadra engleskih brodova, koje su blokirali nizozemski brodovi. U pomorskim bitkama kod Elbe (rujan 1652) i Livorna (mart 1653), Nizozemci su porazili Engleze.

 

Livorno je proglašen slobodnom lukom 1675, tako da je grad živio oko 200 godina u ekonomskom procvatu. U to doba Livorno je postao najvažniji trgovinski punkt Sredozemnog mora. Osim trgovine, koja se posebno razvila sa zemljama na Levanta i Magreba u gradu je procvjetalo i zanatstvo.

Posebno se razvilo zlatarstvo i obrada koralja. Grad se proširio izvan zidina prvobitne utvrde, naročito prema jugu. Zahvaljujući klimi tolerancije koja je njegovana u gradu, Livorno je postao i centar izdavaštva, tako da je u Livornu izdano djelo Cesare Beccaria Dei delitti e delle pene (objavljeno je anonimno 1764), a 1770 izdan je prvi volumen Talijanske Enciklopedije. Za vrijeme napoleonskih ratova, trgovina s Engleskom bila je zabranjena, i privreda Livorna je jako nazadovalo. Nakon što je Livorno postao dio nove Kraljevine Italije 1868, izgubio je status slobodne luke a time je i važnost grada opala.

 

U Livornu je 1921. osnovana Komunistička partija Italije. Za Drugog svjetskog rata, grad je teško bombardiran od strane Ratnog zrakoplovstva Sjedinjenih Država, razaranja su bila velika, tako da štete do danas nisu u potpunosti sanirane, 1950-ih je grad doživio obnovu.

Livorno ima dugu tradiciju u brodogradnji, tako je brodogradilište Cantiere Navale Orlando osnovano još 1865 Danas tvrtka Benetti u tom brodogradilištu gradi mega-jahte. U sjevernom dijelu grada nalazi se velika rafinerija nafte talijanske ENI grupe. Razvijena je i metalna industrija (auto dijelovi).

Livorno je dom nogometnog kluba talijanske Serie A, AS Livorno Calcio. Klub igra utakmice na stadionu Armando Picchi, izgrađenom 1933. godine. Ostali popularni sportovi su košarka, bejzol.

Livorno je poznat kao grad u kojem je 1921 osnovna Komunistička partija Italije. Od tada Livorno važi kao tradicionalno uporište ljevičarskih partija. U novije vrijeme tradicionalna komunistička ljevica loše prolazi na izborima, a njezinu ulogu preuzimaju snage lijevog centra. Gradonačelnik Livorno je od 2004 Alessandro Cosimi iz stranke Democratici di Sinistra. Na parlamentarnim izborima u 2008 Partito Democratico, Waltera Veltronija dobila je u Livornu 55% glasova, a za razliku od njega Popolo della Libertà, Silvia Berlusconija svega 24,4 %. Tradicionalna lijevica (komunisti) izašli su na izbore u koaliciji La Sinistra - L'Arcobaleno te dobili svega 5,5 %, to je bio njihov najlošiji izborni rezultat, nešto prije (2006) na parlamentarnim izborima dobili su 18,6%.

•   Bat Yam
•   Oakland
•   Guadalajara
•   Haiphong
•   Novorosijsk

• Carlo Azeglio Ciampi (rođen 1920.), bivši predsjednik Republike Italije
• Giovanni Fattori (1825–1908), slikar
• Pietro Mascagni (1863–1945), operni kompozitor
• Amedeo Modigliani (1884–1920), slikar i kipar
• Voltolino Fontani (1920–1976), slikar

• Katedrala San Francesco di Assisi smještena je u samom centru starog grada, na Piazza Grande. Nju su izgradili od 1594. do 1606. Bernardo Buontalenti i Alessandro Pieroni, a proširena je u 18. vijek u Nakon razaranja u drugom svjetskom ratu temeljito je obnovljena po prvobitnim planovima.
• Crkva San Giovanni Battista iz 1624 od Gianfrancesa Cantagalline, podignuta na mjestu starije crve iz 18. vijeka.
• Crkva Santa Caterina, dominikanska crkva u kvartu Venezia Nuova, osmerokutne osnove iz 1720. Stropnu fresku Krunidbe sv. Marije naslikao je Giorgio Vasari.
• Utvrda Fortezza Vecchia kod stare Medicejske luke (1521–1534), u samom centru nalazi se utvrda Mastio di Matilde koja je podignuta još oko [[1077. godine kao Cilindrična kula stražara za vrijeme Matilde di Canossa na ostacima zgrade iz rimskog doba. U 14. vijeku oko kule je izgrađen bastion Quadratura dei Pisani. Današnja peterokutna građevina podignuta je 1534 godine (arhitekt: Antonio da Sangallo Mlađi). Teško je oštećena za vrijeme bombardiranja 1943, a danas je obnovljena. U njoj se održavaju kulturne priredbe i koncerti.

 

Panorama Livorna

 

Livorno na Wikimedijinoj ostavi

• by the CIA Factbook Arhivirano 2017-07-09 na Wayback Machine-u
• Italian Railways
• Italian National and Regional Parks
• History of Italy: Primary Documents
• List and maps of archaeological sites in Italy
• WWW-VL: History: Italy Arhivirano 2021-08-15 na Wayback Machine-u at IUE
• Službene stranice Livorna (it)
• Stranice luke Livorno
• Fotokarta Livorna (en)