Kazimir Maljevič

Kazimir Severinovič Maljevič
Казимир Северинович Малевич
Kazimir Severinovič Maljevič; Казимир Северинович Малевич
suprematizam
Biografske informacije
Rođenje	23. veljače [S.K. 11. veljače] 1879.; Kijev, Ukrajina; (tada Rusko Carstvo)
Smrt	15. svibnja 1935.; Lenjingrad, Rusija; (tada Sovjetski Savez)
Opus
Polje	slikarstvo; dizajn
Praksa	Moskovska škola slikarstva, kiparstva i arhitekture; Fedor Rerberg
Znamenita djela
	Autoportret; Bijelo na bijelom; Englez u Moskvi; Crni krug

Kazimir Severinovič Maljevič (ukr. Малевич Казимир Северинович, rus. Казимир Северинович Малевич, Kijev, 23. veljače [S.K. 11. veljače] 1879.^[1] - Lenjingrad, 15. svibnja 1935.) je bio ruski slikar poljskog porijekla, teoretičar umjetnosti, pionir geometrijske apstrakcije, te jedan od glavnih predstavnika ruske avangarde.

Životopis

Rani život i obrazovanje

Kazimir Severinovič Maljevič rođen je 23. veljače [S.K. 11. veljače] 1879. u Kijevu, kao prvo od četrnaestero djece (od kojih je samo 9 doživjelo adolescenciju) Severina i Ludwike Malewicz (Maljevič), poljsko-bjeloruskih katolika koji su po dolasku u Ukrajinu Kazimira krstili u pravoslavnu vjeru. Njegov otac bio je upravitelj tvornice šećera. Njegova obitelj se puno selila, tako da je mladi Kazimir često boravio u selima sa plantažama šećerne trske, daleko od velikih gradova. Do 12 ili 13 godine nije znao baš ništa o profesionalnim umjetnicima, iako ga je u djetinjstvu okruživala seoska umjetnost. Uživao je u seoskom tkanju, te u dekoriranim zidovima i stajama. Sam Maljevič bio je u mogućnosti da slika seoskim silom. U Kijevu je od 1895. pa do 1896. studirao crtanje.

Nakon smrti njegova oca 1904., Maljevič se seli u Moskvu. Studirao je na Moskovskoj školi slikarstva, kiparstva i arhitekture i u ataljeu Fedora Rerberga od 1904. pa do 1910. Godine 1911. sudjelovao je na drugoj izložbi Sojuz Molodjožia u Sankt Peterburgu sa Vladimirom Taltinom, a 1912. grupa je održala treću izložbu gdje su izložena djela koja su napravili Aleksandra Ekster, Tatlin i drugi. Iste godine sudjelovo je i na izložbi kolektiva Magareći rep u Moskvi. Godine 1914., Maljevič je održao izložbu u Salon des Independantsu u Parizu zajedno sa umjetnicima kao što su Aleksandar Arčipenko, Sonja Delaunaj, Aleksandra Ekster i Vadim Meller, među ostalima. Godine 1915. Maljevič izdaje svoj manifest Od kubizma do supermatizma. Godine 1915. i 1916. surađivao je sa supermatističkim slikarima u mnogim selima. Godine 1916. i 1917. sudjelovao je na moskovskoj izložbi grupe Karo dečko mađu kojima su uz Maljeviča izlagali i Nathan Altman, David Burljuk i A. Ekster.

Prelazak na apstrakciju i razvoj suprematizma

*Bijelo na bijelom*, 1918., ulje na platnu, Muzej moderne umjetnosti, New York.

Nakon ranijih eksperimenata sa raznim modernističkim stilovima uključujući i kubizam i futurizam - koji su oprimjereni njegovim dizajnom pozornice i kostima Arhivirano 2009-01-05 na Wayback Machine-u za kubofuturističku operu Pobjeda nad suncem - Maljevič je počeo raditi na apstraktnim, neobjektnim geometrijskim nijansama, osnivajući time pokret znan kao suprematizam. Poznata supermatistička djela uključuju Crni kvadrat (1915.) i Bijelo na bijelomu (1918.).

Maljevič je također dao do znajna da ga je njegova fascinacija sa zračnom fotografijom i avijacjom odvela na apstrakciju inispiriranu ili izvučenu iz zračnih krajolika. Kandidatkinja za harvardski doktorat Julia Bekman Chadaga piše: "U njegovim kasnijim pisnjima, Maljevič je 'dodatni element' definirao kao kvalitetu bilo kojeg novog vizualnog krajolika uvodeći time promjenu percepcije... U nizu dijagrama koji ilustriraju 'krajolik' koji utječe na razne slikarske pokrete, suprematizam je povezan sa nizom zračnih pogleda koji prikazuju poznat krajolik u apstrakciji..."^[2]

Maljevič je bio član Kolegija za umjetnost u Narkomprosu, komisije za zaštitu baština i muzejske komisije od 1918. do 1919. Radio je kao predavač u Vitebsku (1919. - 1922.), Lenjingradu (1922. - 1927. i ponovo 1930., no na drugim institucijama) i u Kijevu (1927. - 1929.). Napisao je knjigu Svijet kao neobjektivnost, koja iznosti suprematističke teorije.

Kasniji život

Godine 1927. Maljevič putuje u Varšavu, pa u Njemačku za retrospektivu koja mu je donijela svjetsku slavu, te je odlučio ostaviti dosta slika tamo kada se vraćao u SSSR. Kada se staljinizam okrenuo protiv modernističke "buržoazijske" umjetnosti, Maljeviču je suđeno. Mnoga njegova djela su ili zaplijenjena ili uništena i Maljevič je umro u Lenjingradu 15. svibnja 1935. u 57. godini života, i to u bijedi i siromaštvu.

Kritičari su ismijali Maljeviča zbog dostizanja umjetnosti tako da negira sve dobro i čisto: ljubav za život i ljubav za prirodu. Umjetnik i povjesničar umjetnosti Alexandre Benois je bio jedan takav kritičar. Maljevič je odgovorio da umjetnost može napredovati i razviti se za sam smisao umjetnosti, neovisno o njezinom zadovoljstvu: umjetnost ne treba nas, i nikad nas nije trebala otkad su zvijezde prvi put zasjale na nebu.

Maljevičeva su se djela tek nedavno pojavila na umjetničkim izložbama u Rusiji, i to nakon dugog odsustva. To se ponajviše dogodilo jer su sljedbenici umjetnosti radili da se umjetnik predstavi ruskim ljubiteljima umjetnosti. Izdana je i knjiga sa Maljevičevim teoretskim pisanjima. No, unatoč svemu ovom, njegov ugled u Rusiji je i danas uvelike okaljan. Tek nedavno su ukrajinski umjetnici ustanovili Maljevičev točan datum rođenja: 23. veljače 1878.