Kamilica

Visoka je 15-60 cm, ima tanki i razgranati korijen i dvostruko peraste razdijeljene listove. Stabljika je uspravna, gola, većinom razgranjena. Listovi su naizmjenični, 2-3 puta perasto razdijeljeni, sa uskim, linearnim režnjevima. Mirišljive cvjetne glavice su pojedinačne, na dugim stapkama. Imaju ispupčenu i šuplju cvjetnu ložu, a sastavljene su od dvospolnih žutih cjevastih cvjetića u sredini i bijelih jezičastih cvjetića na rubu, koji su povijeni prema dolje. Plodovi su sitne duguljaste svijetlo-smeđe roške sa 3 rebra, bez kunadre.

Biljka cvate od kraja travnja do rujna.

Kamilica je rasprostranjena u skoro cijeloj Europi i Aziji. Raste na mjestima izloženim suncu.

Uporaba kamilice je vrlo raširena, kako u narodnoj tako i u službenoj medicini. Od cvjetova kamilice najčešće se spravlja čaj, jedan od najpoznatijih narodnih lijekova. Najljekovitiji su cvjetovi sakupljeni u glavičaste cvasti. Sadrže eterično ulje koje im daje ugodan miris. Poznata je i primjena kamilice u aromaterapiji. Cijenjeno je i poznato svježe dobiveno ulje kamilice.

Postoji veliki broj registriranih preparata čiji je sastojak kamilica (na tržištu Zapadne Europe oko 150). Glavna ljekovitost ove biljke ogleda se u liječenju želudačno-crijevnih bolesti (gastritis, enteritis, kolitis), neurodepresija i oboljenja maternice. Za vanjsku primjenu se upotrebljava protiv upala kože i sluzokože, za inhalaciju, kupke itd. jer posjeduje dobra antibakterijska, antivirusna i fungicidna djelovanja.

 

Kamilica na Wikimedijinoj ostavi

• Chamomile for IBS
• Herbal Supplements in Pregnancy Arhivirano 2006-10-08 na Wayback Machine-u - Popis aktivnih kemijskih tvari u kamilici