Juraj Haulik

Teologiju i filozofiju je studirao u Trnavi, Ostrogonu i Beču. Zaslužan je za uvođenje hrvatskog jezika u škole i javne poslove, za osnivanje Matice ilirske, a njegovim nastojanjem utemeljeno je privredno društvo Svetog Jeronima i uredio park Maksimir. Zalagao se za osnivanje osnovnih škola i novčano pomagao kulturne i dobrotvorne ustanove, a podupirao je i narodni preporod u Hrvatskoj i odupirao se mađarizaciji. Godine 1852. postavljen je za prvog zagrebačkog nadbiskupa metropolita, a 1856. proglašen je za kardinala.

Nakon smrti Aleksandra Alagovićeva, 1837. godine, Haulik je došao na biskupsko mesto, a potom kao nadbiskup do smrti 1869. obavljao svoje pastirske dužnosti, politička i socijalna volja uspostavljala je na svim područjima drukčija merila vrednosti i korisnosti, pa se njegova crkvena politika ne može odvojiti od političke istorije Hrvatske, problem antagonizmima između Austrougarske.

U Hrvatskoj istoriji će se često naći ocena da je Haulik bio bečki čovek, od pouzdanik izbora i apsolutizama, čak u pozitivnom značenju govornika pred krunom kao nijedan hrvatski biskup ni pre ni posle njega. On je to zista i bio, kad je došao u Hrvatsku, gde će sav njegov politički život biti usredsređen na probleme odnosa sa Ugarskom, Haulik je znao iskorisititi trenutne okolnosti pa se stavio na stranu hrvatskog nacionalnog pokreta koliko mu je dopuštala njegova crkvena funkcija i uveliko omogućavala politička, kao namesnika banske časti i zastupnika hrvatskih interesa na zajedničkim saborima. Namesnikom banske časti bio je u periodu od 1840. do 1842. i od 1845. pa do proglašenja Josipa Jelačića banom 1848. godine.

 

Juraj Haulik na Wikimedijinoj ostavi

• Juraj Haulik - Biografija Arhivirano 2015-10-10 na Wayback Machine-u